Sirijci poput Hrvata?

Angela Merkel je na teškom putu. Brojnim sićušnim koracima pokušava zaštititi svoju dogmu o otvorenim granicama. Tabuiziran je i zahtjev za ograničavanjem broja izbjeglica. Ona ne da da se u to dira. Ali iza kulisa kancelarka već odavno s obje ruke svira na klavijaturi korekcije dosadašnje politike. Novi sound iz Berlina je „i ovo i ono". Želi ustrajati oko jednoga, a pritom ne odustati od drugoga.

Da stanje nije tako ozbiljno, mogli bismo govoriti o velikom glumatanju. Protestantska neograničenost Angele Merkel, njezino nepokolebljivo fiksiranje na načelo otvorenih granica dovelo je do toga da je ona postala usamljena u Europi. Nitko je u EU-u ne oponaša, nitko ne pomaže. I sad joj čak i njezina inače tako vjerna obitelj Unije prijeti pučem.

Sjetna poruka

Činjenica da Merkel upravo pristigle sirijske ratne izbjeglice već sad podsjeća na skori povratak u domovinu, ipak nema nikakve veze s korekcijom kursa. Baš suprotno: Merkel poduzima puno toga kako bi ograničila tempo dolaska novih izbjeglica, pravednije organizirala raspodjelu u Europi i deportirala kriminalne doseljenike. Samo s tim mjerama će pred građanima zastupati politiku otvorenih granica.

Odluka na proljeće

Podsjećanje na to da se u 90-im godinama oko 70% izbjeglica iz bivše Jugoslavije vratilo u svoje domovine, je jednoznačna poruka svim zabrinutim. Prvenstveno je to poruka Uniji. Merkel treba vrijeme i dobit će ga ako svojim kritičarima ponudi perspektive. Ona radi na smanjenju broja izbjeglica. Na tome da svi oni koji ne „potpadaju" pod Ženevsku konvenciju i pod pravila o dodjeli azila u Njemačkoj moraju napustiti zemlju, to je zaključena stvar. Sad se samo mora dosljedno primijeniti u praksi. I sad se one koji smiju ostati u Njemačkoj, treba pozdraviti kao goste na određeno vrijeme, a ne kao nove građane. Kurs je jasan, Merkeličino veliko srce se opet mora smanjiti. Ako se to ne dogodi, prijeti političko-društveni infarkt.

U idućim tjednima je puno toga u igri. Pokrajinski izbori u ovom kontekstu dobivaju na težini kao da se već radi o saveznim izborima. CDU gubi potporu birača, sestrinska stranka CSU se pretvorila u najvećeg neprijatelja Angele Merkel, a koalicijski partner je sve agresivniji. Za to vrijeme se EU raspada u sastavne dijelove. I sve to ima jedan uzrok: Merkeličinu politiku prema izbjeglicama. Bez saveznika kancelarka ne može svladati povijesni izazov seobe naroda. Dva susreta na vrhu EU-a 18./19. veljače i17. ožujka su vjerojatno posljednje šanse za očuvanje otvorenih granica Europe. Ako to ne uspije, onda Schengen postaje povijest.

Merkel mora usporiti veliki priljev izbjeglica, uz pomoć diplomacije, pravnih začkoljica, pa i uz pomoć novca. Samo tako ona može spasiti svoju veliku političku liniju, odnosno Europu bez granica u izvanrednim vremenima te pravo na azil bez ograničenja. I samo tako će dobiti podršku svoje stranke, svoje koalicije i prije svega zabrinutih građana.

Nije to kraj „kulture dobrodošlice"

Žestoke kritike iz redova Zelenih na napomenu Angele Merkel da pravo na azil u Njemačkoj ipak ima granice, su pogrešne. Ne radi se o pokapanju „kulture dobrodošlice", već o nužnoj reakciji na realnosti, koje su u međuvremenu postale zastrašujuće. Na početku se radilo samo o ratnim izbjeglicama, a u međuvremenu je pod upitnikom socijalni mir u Njemačkoj. I sloga u Europskoj uniji. Izbjeglička politika Angele Merkel je zahtjevna. Velika je politička umjetnost uspjeti ju izdržati i pritom ne ugroziti stabilnost Njemačke i Europe. U tomu Angela Merkel neće moći još dugo uspijevati. Ali, to je još moguće.