Seks, droga i dionice - recenzija Vuka s Wall Streeta

„Vuk s Wall Streeta" ekranizacija je autobiografije 51-godišnjeg Jordana Belforta, frajera koji je sa 20 i koju već bio multimilijunaš, sa 30 i nešto osuđeni burzovni prevarant, a danas u 52-oj ugledni autor, biznis komentator i motivacijski govornik koji će i prihodima od filmskih prava nadoknaditi dio štete koju je počinio u danima slave.

Belfort odnosno Leonardo Di Caprio ovdje je narator priče, nerijetko obraćajući se direktno u kameru, a režiser Martin Scorsese i Di Caprio spikom, čak i dikcijom i naglascima vraćaju u život Henrya Hilla (Ray Liotta), junaka opjevanih Scorseseovih „Goodfellasa".

Priča počinje u trenutku kad mladi Belfort željan slave i gladan uspjeha dolazi na Wall Street, a otpočetka naravno znamo da će daleko dogurati. I dogurao je, i to brzinom svjetlosti - no na njihovom ne baš najlegalnijem putu do vrha, njega i njegove pajtose (među kojima se ističe Donnie kojeg je sjajno utjelovio Jonah Hill) prate nezamislive količine droge, kurvi i kojekakvih sumanutih ludorija.

I tu si je stari Marty bogami dao oduška - u filmu sve pršti od one njegove poznate brze montaže i 60's rocka, a neke scene su fakat antologijske. Netko će možda reći da se i malo zaigrao pa zapao u romantiziranje ekstremnih varijanti Američkog sna, no niti Scorsese niti njegov junak, ni u jednom trenutku ne bježe od realne slike što svo to ludilo znači i kuda u koačnici vodi. Pa tako nakon svakog preurnebesnog narko-orgijanja dolazi neki manje ili više otrežnjujući moment.

Droga je važan dio Belfortove priče (danas je čist već 17 godina), a on i njegova ekipa puno su više narkofili nego klasični narkomani, iako je klasična ovisnost tu naravno odmah iza ugla. U tom pogledu „Vuk s Wall Streeta" dosta zalazi i na teritorij čiste komedije, no ne fali naravno ni drame, tragedije (OK, više možda tragikomedije), kao ni epske grandioznosti jedne fakat velike američke priče.

Cijeli tekst o filmu „Vuk s Wall Streeta" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.