Rojs: Nisam kupio Koradinu kuću

Kratko pamćenje zasićene javnosti bacilo je u zaborav i 'slučaj Korade', da bi ovog vikenda jedna od glavnih birtijaških priča u veterničkom dijelu zagorske zabiti postala vijest da je kuću pokojnog generala kupio njegov suborac i prijatelj, general Ljubo Česić Rojs. 

Rojs to demantira, zaključivši da su te priče lansirane jer je ovih dana bio u posjetu Koradeovoj udovici Ljiljani i sinu Mariu, s kojim je bio u obilasku imanja i ribnjaka kojeg su u travnju opsjedale jake policijske snage, tragajući za tada odbjeglim generalom nakon ubojstva četvero ljudi i ranjavanja jednog mještanina. 

- Nisam je kupio, vjerujte mi, nemam ja za to novaca, a i da imam ne bih to nikada napravio. Moj je cilj da Ljiljana i Mario ostanu u toj kući i da im se pomogne jer to je, uostalom, kuća njenih roditelja. Bio sam u posjetu s generalom Krešićem, prošao sam šest puta gore-dolje njegovom ulicom, nisam se krio, niti imam zašto. Pomogao sam koliko sam mogao da žena kupi žito i ječam za živinu i to je sve - opovrgava govorkanja Rojs. 

- Obitelj mu je ostala u dugovima, mirovina koju bi trebala primati udovica još nije odobrena i ne zna se što će s tim biti, šlepere koje je uzeo na leasing su mu uzeli, isto tako i kafić u Varaždinu, a i kuća je pod hipotekom. Sve u svemu, obitelj nije ništa kriva i kakav bih ja to bio čovjek da sada svom suborcu i prijatelju ostavim ženu bez pomoći - kaže Rojs. 

- Nema tu nikakvog glamoura, onaj ribnjak o kojem se toliko pisalo sam ja kopao i nisam mogao vjerovati kad se spekuliralo da su ispod nekakvi tuneli i skrovišta. To je obična vododerina, a ni kuća nije ništa posebno. Korade je do 2000. živio sa svojim ocem koji je te godine izgorio spaljujući korov, a onda je digao kredit i proširio kuću svog tasta. Osuđujem zločin, ma tko da ga počinio, no kud će oni sad iz svoje kuće i zašto - pita se Rojs. 

A pomaže udovici i savjetodavno, pa je tako ona zadržala medalje i odličja svog muža, iako su mu posthumno oduzeti. - Tko je to vidio mrtvom čovjeku uzimati odličja? Ako su htjeli, mogli su to učiniti dok je bio živ, a ne ovako. Ništa nije vratila, niti će - kaže Rojs. 

- Svi smo mi braća, a ja sam plemenit - dodaje, objasnivši i na taj način zašto se brine o udovici ozloglašenog generala, koji će za njega, pak, uvijek ostati u pamćenju prije svega kao ratni junak, čijem je neslavnom kraju, po njegovom dubokom uvjerenju, kumovala nebriga vlasti za branitelje 'od kojih sutra netko opet može ili dići ruku na sebe, kao do sada njih 1850 zaboravljenih i obespravljenih, ili posmicati sve oko sebe'. 

 Tražit će novu obdukciju i rekonstrukciju

- Udovica će tražiti i ekshumaciju radi nove obdukcije jer previše je nejasnoća da bi povjerovali u priče koje su nam plasirane. Žrtve i obitelj samog generala moraju saznati pravu istinu. Kada si postavljam pitanja kao vojnik, uočavam previše slabih točaka priče i ne mogu složiti logičan mozaik. Prije svega, nije mi jasno zašto nisu zvali Koradeovog odvjetnika, ženu i sina da ga nagovore na predaju kada su ga kao locirali, zašto nisu zvali suborce i ljude kojima je vjerovao? Zašto se dva dana prije toga povukla glavnina specijalaca, zašto nije bilo saniteta... Previše je pitanja i zato ćemo nas par suboraca i njegova obitelj tražiti novu rekonstrukciju i angažirati tim odvjetnika ne li se rasvijetlio taj nelogičan slučaj - najavljuje Rojs, koji ne krije da mu se od samoubojstva logičnijom čini verzija o smišljenom smaknuću 'nezgodnog generala koji je previše znao'.