Recenzija sa ZFF-a: Kalvarija

Ne bi bilo pretjerano reći da su braća Martin i John Michael McDonagh najveće uzdanice modernog irskog filma. Također, ne bi bilo pretjerano reći da će Kalvarija Johnu Michaelu McDonaghu doći kao što je njegovom bratu došao Kriminalci na godišnjem (In Bruges). 

Kalvarija je drugi dugometražni film Johna Michaela McDonagha - prvi je izvrstan Čuvar zakona (The Guard) iz 2011. - i lako je vidjeti da je na brzom putu prema kultnom statusu.

Ako očekujete film kao Čuvar zakona, Kalvarija će vas iznenaditi. Kao i McDonaghov debi, Kalvarija je prepuna humora i šarma, ali tu je isto tako tama, turobnost i morbidnost. Priča je prilično jednostavna - otac James Lavelle (uvijek nepogrešivi Brendan Gleeson) svećenik je koji se zaredio u poznijim godinama, nakon ženine smrti, tako da svom zavjetu pristupa jednakom mjerom iz sekularne i religiozne perspektive, i ne ostavlja dojam ustajalog moralizatora sklonom prodikama i bacanju prvog kamena, već je karakterizacijom bliži ocu Tedu nego ocu Damienu Karrasu.

Jednog dana, u ispovjedaonici mu jedan od njegovih župljana najavi da će ga ubiti za tjedan dana zbog toga što ga je jedan svećenik seksualno zlostavljao kada je bio dijete. Taj svećenik je već mrtav, ali kao što kaže wannabe ubojica: "Nema smisla ubiti lošeg svećenika. Ubiti dobroga, e to bi bio šok."

Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu.