Recenzija filma Robin Hood

Robin Hood, nenadmašan s lukom i strijelom, pučki je heroj koji pljačka bogate i daje siromašnima, zar ne? Pa i ne baš u novoj verziji poznate legende koju su nam predočili Ridley Scott i Brian Helgeland. U prvom ideji Scottovog filma glavni je lik čak trebao biti Šerif od Nottinghama, no na kraju je ipak Robin završio u središtu pažnje, ali ipak ne kakvim ga se sjećamo. Heroj možda jest, ali pljačkanja bogatih i streljačkog umijeća ima tek u tragovima.

Robin Longstride (Crowe) na povratku je iz križarskih ratova kao strijelac u vojsci Richarda Lavljeg srca koja usput harači po francuskim dvorcima. Upravo prilikom jedna takve opsade Richard biva ubijen, a Robin i njegovi ratni sudruzi igrom slučaja nose Richardovu krunu nazad u Englesku. U Engleskoj kreću za Nottingham kako bi Robin predao mač ocu poginulog Sir Loxleya. No, stari Loxley ima neočekivani prijedlog za Robina, da zaume mjesto Sir Loxleya kao vladara imanja, ali i kao muža Lady Marion (Blanchett).

Robin pristaje te se pokazuje kao dobar vladar, a i sve je bliži Marioninom srcru. Međutim, u ostatku Engleske nije tako harmonično. Richardov brat John loše vlada Engleskom samo povećavajući poreze i dozvolivši Godfreyu (Strong) da ih utjerava na sve načine, ne sumnjajući da je on u dosluhu s francuskim kraljem. Godfrey s francuskim vojnicima na krajnje brutalan način utjerava porez ubijajući i paleći, želeći tako izazvati pobunu kod plemića kako bi razjedinio Englesku i pripremio je za francusku invaziju.

Već od samog početka jasno je da ovo nije Robin Hood na kojeg smo navikli, bez lepršavosti i bezazlenosti slavne verzije s Errolom Flynnom. Odmaknuvši se od tog pristupa, približili su se ozračju "Gladijatora" (prva suradnja Scotta i Crowea) i potpuno preokrenuli priču pokazavši događaje prije onih dobro poznatih pljačkaških.

Scenarist Helgeland ("Mistična rijeka", "L.A. Povjerljivo") tako je ponovno pokazao da može dati svjež pristup povijesnom spektaklu. Ne toliko originalno kao u simpatičnoj "Priči u vitezu", ali ipak s puno vjerodostojnosti i ljudskosti među likovima. Ono malo nekonvencionalnosti je dobro došlo, a humora bi moglo biti i mrvicu više, ali je sve nadomješteno vješto postavljenom radnjom, te dovoljno napetom akcijom da u potpunosti drži pažnju gledatelja gotovi dva i pol sata.

Na samom kraju ipak je napravljena poveznica s dobro poznatom pričom o Robinu Hoodu, postavivši tako temelje za nastavak. No, hoće li biti nastavka i koliko će on biti vjeran poznatoj legendi zapravo nije ni bitno. Scottov "Robin Hood" punokrvni je povijesni spektakl u kojem zaista možete uživati. I to je bitno.

A možda u ovoj verziji nema pljačkanja bogatih kako bi se pomoglo siromašnima, ideje s kojom bi se lako mogli poistovjetiti, ali ipak ima itekako prepoznatljivih motiva. Nametanje sve većih poreza ni u to doba nije ići u nedogled i na koncu je moralo završiti pobunom. Bilo bi dobro kada bi naši vlastodršci izvukli neke pouke iz toga.