Recenzija filma Ozbiljan čovjek

Braća Coen, Joel i Ethan, dosad su nas naučili da od njih možemo svašta očekivati. U početku su to bili prvenstveno odlični filmovi koji su bili obogaćeni neobičnostima, bizarnostima, životopisnošću (Blood Simple, Barton Fink, Fargo). Kasnije su nam pokazali da oni mogu snimati i tek prosječna ostvarenja (Intolerable Cruelty, The Ladykillers). Ali bi nas nakon toga opet iznova oduševili. Lako bi se tako moglo zaključiti da su ostvarenja baš kao kutija čokolade. A da i dalje od njih možemo očekivati neočekivano pokazali su i sa svojim novim filmom, Ozbiljnim čovjekom. Opet tako iznenađuju, a ovaj put čak u toj mjeri da uspijevaju i zbuniti gledatelja. Ali neka to ipak svatko otkrije za sebe.

Ozbiljan čovjek u filmu je Židov Larry Gopnik (Stuhlbarg), kojemu se prilično staložen život koji vodi potkraj šezdesetih godina 20. stoljeća odjednom urušava. Profesora fizike koji čeka na stalno mjesto na fakultetu zapravo sustiže prava lavina loših događaja. Kada ga susrećemo, u kuću mu se već uselio njegov introvertirani brat Arthur koji ne radi ništa osim što piše sveopće djelo o vjerojatnosti i čisti svoju limfnu žlijezdu.

Zatim doznaje da ga žena ostavlja zbog poznanika, te se on i Arthur moraju odseliti u motel, a kreće mukotrpan postupak razvoda. Povrh svega, baš tijekom odluke fakultetske komisije o novim stalnim profesorima, jedan od studenata ga pokušava podmititi, a netko komisiji šalje pisma o dvojbenosti njegova morala.

Larry se teško snalazi u cijeloj toj životnoj zbrci koja ga je snašla. On sam djeluje prilično bezazleno i dobrodušno, i čak se čini da premirno prihvaća što mu se događa, međutim u njemu vlada sve veći i veći kaos. Larry ne baš uspješno i pokušava dobiti odgovor od rabina, ali ubrzo postaje jasno da zapravo ne vidi za što bi se mogao uhvatiti, kao da mu se izmiče tlo pod nogama. Coeni dozvoljavaju i dosta humora, ali ipak ostaju dosljedni u ocrtavanju Larryjeve propasti. U filmu je dosta pažnje posvećeno i odnosu čovjeka i religije, a premda je ovdje prvenstveno riječ o o židovstvu, sve prikazano sasvim je lako prispodobiti i drugim vjerama.

'Ozbiljan čovjek' bavi se tako egzistencijalnim pitanjima, smislom stvari koji nam se događaju u životu, smislom samog života, te kako se nositi sa svime što nas dočekuje, ma kako teško bilo. Je li rješenje u tome da se sve prihvati mirno kako je na početku filma naznačeno? Je li to uopće moguće? Tko će ga znati.