Razmišljanjem do vitke linije

Mozak troši kalorije, i to poprilično kad intenzivno razmišlja i kada je tijelo u fazi mirovanja, nije uključeno ni u kakve aktivnosti, osim osnovnih, poput disanja, probavljanja i održavanja topline - mozak troši nevjerojatnih 20 do 25 posto ukupne energije tijela, uglavnom u obliku glukoze. To je u prosjeku 350 do 400 kalorija dnevno.

Tijekom djetinjstva, mozak je još aktivniji.

"Mozak prosječnog petogodišnjaka može iskoristiti više od 60 posto tjelesne energije", rekao je profesor Doug Boer sa Sveučilišta Duke.

Mozak predstavlja najskuplji energetski organ u tijelu, a čini samo 2 posto ukupne tjelesne težine.

Većinu energije koju ovaj organ koristi namijenjena je međusobnoj komunikaciji između neurona, putem kemijskih signala koji se prenose preko staničnih struktura koje se nazivaju sinapse, rekla je Arianna Harrington, također sa Sveučilišta Duke.

"Mozak se nikada ne odmara, objasnila je; kada spavamo još uvijek mu je potrebno gorivo kako bi dijelio signale između stanica da bi se održala funkcija tijela", objasnila je Harrington.

Ogromni resursi namijenjeni izgradnji mozga također pomažu objasniti zašto nam tijekom razdoblja intenzivnog razvoja, kada imamo pet ili šest godina, mozak troši gotovo tri puta veću količinu energije od one koja je potrebna mozgu odraslih. Budući da je mozak tako veliki potrošač energije, znači li to da što više ovaj organ koristimo, više kalorija ćemo sagorijevati?

Tehnički odgovor je da, za kognitivno teške zadatke. Ono što se računa kao "težak" mentalni zadatak varira kod svakog pojedinca. Ali generalno, to bi se moglo opisati kao nešto što "mozak ne može lako riješiti koristeći ranije naučene rutine ili zadatke koji neprekidno mijenjaju uvjete", izjavio je Claude Messie, profesor psihologije i neuroznanosti na Sveučilištu Ottawa u Kanadi.

Takve aktivnosti mogu biti učenje sviranja glazbenog instrumenta ili povlačenje inovativnih poteza tijekom intenzivnog igranja šaha.

"Kada vježbate da biste naučili nešto novo, vaš mozak se prilagođava povećanju prijenosa energije u svim onim dijelovima koji se vježbama aktiviraju," rekao je Messie.

"S vremenom, kako postajemo vještiji u obavljanju određenog zadatka, mozak više ne mora toliko naporno raditi pa će obavljanje tog zadatka na kraju zahtjevati manje energije", dodao je.