Razgovor u povodu - Mata CROata

Mata CROata - Mate Turić, akademski kipar iznimno je aktivni pripadnik mlađe generacije suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika. Autor je vrlo opsežnog i kompleksnog skulptorskog opusa. Izlagao je na niz samostalnih izložbi u domovini i svijetu.

Gospodine CROata, nedavno ste otvorili samostalnu izložbu u Orebiću. Što ste izložili?

Da, nedavno sam otvorio dvije samostalne izložbe, jedna je u Orebiću, a druga pokraj Orebića u Vignju. Izlagao sam kamena jedra, naravno preko 80% kamenih jedrenjaka na izložbama su bile nove skulpture, po prvi puta predstavljene javnosti na izložbama. Ambijent je zanimljiv, jer oba prostora u kojima sam izlagao su kamene i povijesne su građevine.

Kakva je reakcija publike?

Reakcija publike je odlična, toliko da su me zatražili da moja skulptura jedrenjaka uđe u trajni postav muzeja u samostanu Gospe od Anđela. I voljeli bi da izložba bude tradicijska, da izlažem i sljedeće godine. A koliko je publika oduševljena, govori podatak da su došli po mene i skulpture u Vrbovec. Ovim putem se javno osobno zahvaljujem što su u vrijeme najveće sezone odvojili svoje vrijeme i prevalili u jednom smjeru put od preko 600 kilometara. Fascinatna i zanimljiva priča.

U posljednje vrijeme Vaša se jedra pretvaraju u žene, u uzdižuće oblike, u drva...

Da, moja jedra se pretvaraju u razne oblike, iz jedrenjaka je sve krenulo... A gdje će mi biti kraj, ni ja sam ne znam. Puno radim, puno stvaram, istina, ne stižem kao većina u kafiće svaki dan, ali sve stignem. Najbitnije od svega je da mogu reći da ima trenutaka da sam baš sretan, a to je kad nastanu nova djela, kad mi dođu poticajne zanimljive ideje, odmor poslije rada, mogu iskreno reći, umjetnost usrećuje ljude... Za neke je to samo nešto usputno i prolazno, a za druge puno više.

Koliko se danas promijenio pristup skulpturi, od alata do realizacije?

Puno se promijenio, zahvaljujući struji, pojavili su se i novi alati. Olakšao se način rada. Ali naravno, bitne su ideje, ono što proizlazi iz nas. Mnogi ljudi iz neznanja pitaju smatra li se rad napravljen brusilicom ručnim. To je kao da u današnje doba mi jašemo konje i pitamo čovjeka koji se vozi u autu, spada li to u prijevoz.

Vi koristite vrlo raznoliku paletu alata.

Da, ja koristim jako veliku i raznoliku paletu alata. Od špice, čekića, brusilice, raznih bruseva, svašta bi se našlo kod mene što spada u upotrebni alat prilikom izrade skulptura.
Ona poznata, bez alata nema zanata, je prisutna i kod nas kipara.

Koristite za skulpture više vrsta kamena, kakva su Vaša iskustva?

Da, koristim razne vrste kamena, i moram priznati, da mi je to zanimljivo, izazovno... Nije svaki kamen dobar za ručnu obradu, neki je laši, neki teži i stvarno treba znati s kamenom.

U Vašem se atelijeru mogu vidjeti i mnogi drugi motivi?

Da, mogu se vidjeti, od mojih prvih radova, do drugih raznih motiva koji su nastali i koji nastaju u mojem raznovrsnom i kreativnom radu. Od riba, školjki, žena, modernih skulptura, raznih modela brodova od teretnih, podmornica, pa sve od barki do jedrilica.

Kakva je potpora zajednice mladim umjetnicima?

Ja se osobno ne mogu pohvaliti s nikakvom potporom od gradske uprave i ljudi iz kulture u gradu Vrbovcu. To je stvarnost, bez da je se trudim uljepšati. Nikad nitko iz grada Vrbovca i gradske uprave nije bio u mojem atelijeru, dok na primjer iz svih krajeva Hrvatske dolaze ljudi. U susjednoj općini Gradec sam uočen, prihvaćen, zovu me na događanja, sve na osnovi mog rada, profesionalnosti koju sam postigao i koju postižem. Međunarodno sam priznat, zovu me iz svih krajeva Hrvatske. Ali iz grada Vrbovca nikad nisam dobio ni jedan jedini poziv. Cijela Hrvatska priča o meni, sve novine pišu o meni, razni portali, televizije me dolaze snimati, toliko sam snažno eksponiran, jedino u Vrbovcu nisam bio ove godine čak ni u lokalnim novinama. Ima toga još jako puno, da sad ne dužim o negativnim stvarima, stvarno nikakve podrške od lokalne zajednice, ispod minimum minimuma je.

Što je trenutno novo u atelijeru?

Puno novih jedrenjaka, koji su u fazi izrade. Uvijek novi modeli, nove ideje, novi izazovi prilikom inoviranja i stvaranja...
Treba se doći vidjeti i doživjeti, teško je to opisati riječima i slikom.

Planovi, izložbe, monografije...?

Planovi su mi puno rada i traženja novih ideja. Najnovije je to da sam upravo prije koji trenutak postavio javnu skulpturu kamenog jedrenjaka za poginule branitelje u susjednoj općini Gradec. Jedro na kopnu, koje će krasiti centar Gradeca. S ovim jedrenjakom je razbijen mit i snažan otpor, da jedra ne mogu biti u kraju u kojem nema mora, da se ne uklapa, zapravo uklapa se itekako dobro. To je bila moja dugogodišnja vizija i počelo je, moja jedra mogu bilo gdje, imaju snažnu priču, kvalitetu, toliko je rada i profesionalnih rezultata, da je sad mnogima drago i časno imati moju skulpturu, više se ne gleda na to da su jedra samo za more.
Bio sam nedavno i na koloniji u Sloveniji, gdje sam jako lijepo primljen.
Imao sam nedavno i dane otvorenih vrata u svome atelijeru, povodom manifestacije Kaj su jeli naši stari.
Profesionalci i poznavaoci umjetnosti jako cijene moj rad i to je najbitnije, meni najdraže.

Što mislite o suvremenoj skulpturi u Hrvatskoj?

Mislim da prvo treba biti dobro zanatski potkovan, s puno radnog iskustva, da bi se moglo ući u modernu i suvremenu skulpturu. Sve potječe od rada i radnog iskustva.
Hrvatska je puna potencijala i puna talentiranih umjetnika, ali ih ograničenost sputava, koja nastaje zbog kulturne neosvještenosti ljudi na raznim pozicijama. Laik u umjetnosti, želi birati što, gdje i kako. Primjer da čovjek koji zna samo puknuti loptu dođe zapovjedati nogometašu iz prve lige, kako da igra i kako da puca i gdje da puca.
Ljudi koji se ne razumiju u umjetnost, misle da sve znaju, kad se netko iz neznanja ide praviti pametan.
Najveći problem u Hrvatskoj je ograničenost idejama, premalo stvaralačke slobode. Zbog toga jako zaostajemo za svjetskom kulturom. Umjetnici najčešće nemaju slobodu izražavanja... Ograničuje ih se temama, neznalci žele da odlučuju što će biti i gdje će biti. Osobno imam brojna takva iskustva. Bitno je napomenuti, da zanat nije umjetnost, a mnogi ljudi kod nas ne znaju razliku između umjetnosti i zanata. Većina bi ih danas rekla i kaže za zanat da je umjetnost.
Hrvatska bi imala jako lijepe i zanimljive skulpture, da se dopusti umjetnicima da iznesu svoje znanje kroz umjetničku slobodu i pretvore ga u djela, da se tako radi, stvarno bi bilo jako puno lijepih skulptura svuda oko nas.