Razgovor u povodu – akademski slikar Toni Franović

Doista, nakon dugih godina imali smo prigodu vidjeti ciklus novih radova istaknutog hrvatskog likovnog umjetnika, s iznimnim međunarodnim ugledom,akademskog slikara Tonija Franovića u zagrebačkoj Gliptoteci.

Nakon višegodišnjeg puta, rada i izlaganja u mnogim svjetskim muzejima i galerijama, Franović se povukao u stanovitu osamu imanja u Legradu i prihvatio predavanje na Sveučilištu Sjever u Koprivnici.

Dugo Vas nije bilo.

- Prije pet, šest godina odlučio sam se odmaknuti od medija, od javnosti. Nisam imao nikakvih formalno slikarskih razloga za tu ,da tako kažem, za svojevrsnu izolaciju.

Što se dogodilo novo u pristupu radu kao rezultat proteklog razdoblja?Napomenuli ste da su radovi opušteniji, da nema krutosti.

- Da, svakako, to se osjeća, vidljivo je na svakoj slici.

Boja je i dalje jaka, žestoka.

- Čovjek se ne može totalno promijeniti.

Sada isključivo koristite veliki format platna.

- Dok sam slikao imao sam u mislima upravo takav, veliki prostor,kao što je ovaj od Gliptoteke. Ponekad mi se činilo, slikajući u atelijeru, da su pojedini formati doista veliki i preveliki, no ovdje sam mogao ići na još veće formate, veće od dva, tri metra. Vi nemate često takvu šansu za izlaganje velikih formata, većina prostora je limitirana a ovo je idealni volumen za ovakve sliku, za prezentaciju jednog ciklusa.

Što radite sada u legradskom atelijeru?

- Pripremam stara platna.Puno radim i puno slikam. Doista tamo mi je lijepo i živjeti i slikati.

Okružen sam psima, mačkama, patkama, guskama, Drava je blizu. Vrlo komotno živim u Legradu.

Predajete na Sveučilištu Sjever.

- To je velika satisfakcija za svakoga.