Razgovor u povodu – akademski slikar Danko Merin

Danko Merin, suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar, rođen je u Sarajevu 1962.godine. Poslije završene Likovne Akademije u Sarajevu bavi se grafikom, slikanjem, pedagoškim radom, digitalnim dizajnom, umjetničkom keramikom. Slika u tehnikama: ulje na platnu, pastel, akvarel. Član je HDLU-a i Hrvatskog Društva Likovnih Umjetnika Zagreb.

Gospodine Merin, u vašem opsežnom opusu ističe se nekoliko ciklusa, ponajprije ciklus Vrtova, ulja na platnu. Imaginarni i / ili stvarni motivi? Biblijska simbolika vrta?

Kada bi umjetnike pitali koje teme i motivi se nalaze u njihovim djelima, njihov najčešći odgovor bi bio: autoportret. Kroz prizore krajolika, cvijeća i povijesnih scena, slikarstvo je samo još jedan način vođenja dnevnika. Osobnog dnevnika gdje se jučer zrcali kao današnje sjećanje i današnji san postaje nijansa za sutra. Tako umjetnost postaje način prisjećanja prošlih iskustava i događaja i dijeli ih kao osobne umjetničke priče sa drugima. Znatiželja je najbolji motiv za slikanje: znatiželja o svijetu, ili o sebi. I naravno strast, strast za slikanjem. Svaki čovjek bez strasti nema u sebi načelo djelovanja, niti motiv za djelovanje.

Koju biljnu vrstu najčešće portretirate?

(Brokula kaže: "Izgledam poput malog drveta", gljiva kaže "Izgledam kao kišobran", orah kaže "Izgledam poput mozga", a banana kaže: "Možemo li promijeniti temu?) No, šalu na stranu.

Boja i oblik uvjetovani su svjetlom obzora kojim se krećete. Sjećam se sjenovitih šuma i planinskih visoravni Bosne, mediteranskog sunca i smilja na kamenu otoka Lastova, poljskih putova kroz drvorede Lombardije, mistične izmaglice podno istarskih brjegova. Sve su to mjesta na kojim sam živio upijajući boje, mirise i zvukove. Sada živim u malom prigorskom selu na domak Sv. Ivana Zeline gdje moja supruga njeguje vrt u kojem se raznolikost boja i oblika podrazumijeva. Stvaranje u umjetnosti kao i rad i stvaranje u vrtu povezuje jedna misao a to je potraga za boljim svijetom. Nada u budućnost je u srcu svih vrtova i umjetnosti.

Umjetnost kao i cvijeće uvijek čine ljude boljim, sretnijim, korisnim. Kroz prizmu univerzalnog, za čovjeka, ove djelatnosti, postaju sunce, hrana i lijek za dušu. Imaginarni ili stvarni portreti vrta? Svi ti portreti vrtova su na tragu Bremgarten, Hermann Hesse-a.

Drugi je ciklus portreta koje krasi određena bliskost s prerafaelitima.

Povratak u obilje detalja, intenzivnih boja i složenih kompozicija talijanske umjetnosti Quattrocenta prisutna je u mom radu i razumijevanju likovne umjetnosti. Po mom mišljenju, svrha likovne umjetnosti je stvoriti ljepotu u širem smislu, te harmoniju kojoj su težile tolike generacije slikara u prošlim stoljećima. Odbijanje naučiti iz prošlosti neizbježno će spriječiti da se nešto novo otkrije, budući da su se otkrića uvijek temeljila na otkrićima onih koji su došli prije. Radikalni reduktivizam, konceptualizam, spontane apstrakcije, dekonstrukcije, nisu dio moje likovne prakse. Pitanje je i zašto obrazovani ljudi koji nisu dio umjetničkog svijeta također vole tradicionalni realizam? Komunikacija se može dogoditi samo ako jezik govornika razumije onaj koji sluša. Vokabular likovne umjetnosti su realistične slike koje vidimo posvuda kroz naše živote. Gramatika se sastoji od pravila i vještina potrebnih za uspješno i vjerodostojno prikazivanje slika. Čak i naši snovi i fantazije, kao i sve priče fikcije, koje nisu stvarne, izražene su u našem svjesnom i podsvjesnom umu pomoću stvarnih slika.  Stoga realizam je univerzalni jezik koji omogućuje komunikaciju sa svim ljudima, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Modernizam je, u svojoj potrebi za protjerivanjem bilo čega naizgled neoriginalnog, protjerao sve alate i vještine u kojima se tradicionalno slikarstvo prepoznavalo.

Umjesto da slika govori sama za sebe, danas je potrebno tisuću riječi kako bi se dotaknuo smisao. Zapravo, riječi moraju biti nevjerojatno kreativne i pametne da uvjere inače obrazovane i inteligentne ljude da je tu nešto vrijedno prisutno kad malo ili ništa nema.

Kako pristupate portretu?

Pravi portret trebao bi, danas i stotinu godina od danas, biti svjedočanstvo o tome kako je ta osoba izgledala i kakva je bila kao ljudsko biće. Pored ovih javnih aspekata identiteta, portreti mogu predložiti unutarnju psihologiju ili stanje uma. Fascinantni su portreti jednog Rembrandt-a, John Singer Sargent-a, pa i suvremenih umjetnika poput Lucian Freud-a, gdje maestria i pronicanje u psihologiju portretiranih stvara nezaboravne priče. Za sebe kažem da sam još student u traženju prave boje inkarnata, kroz čije transparentne slojeve treba dosegnuti unutarnja stanja psihe. To mi se čini poštenijim nego da se pod uticajem relativizama i prestiža elitizma približim "produkciji" nekih umjetničkih praksi praznog platna, praznih soba i hrpe smeća, koja su kao „produkt genija" bila hvaljena kod nekih modernih kritičara umjetnosti.

Tajanstveni plamen Anime, treći je ciklus.

Svaka osoba je zagonetka. Vi ste zagonetka ne samo za sebe nego i za sve ostale, a velika tajna našeg vremena je kako prodrijeti u ovu zagonetku. U ovom apsurdu dvojnosti kako bi bili cjelina, kroz proces „pronalaženja" i u "susretu s sjenom ", moramo prihvatiti svoje, animu i animusa - ujedinjujući nesvjesno i svjesno. Ovu androgenu karakteristiku našeg bića možemo promatrati iz različitih perspektiva duha i tijela. Umjetnosti i umjetnicima nije strana ova potreba za prikazivanjem i definiranjem emocija i saznanja da je naša unutrašnjost svjetlo i sjena. I slikarstvo pokušava pokazati potrebu za postizanjem ravnoteže između ta dva aspekta ljudske psihe.

Svi su ciklusi izvedeni u različitim tehnikama. Koliko je pojedina tehnika važna za određeni ciklus?

U pronalaženju svoje tehnike umjetničkog izražavanja, mislim da me sada najviše zadovoljava klasična uljana tehnika mada mi nisu strane tehnike akvarela, grafike dubokog tiska i akrilne boje. Čak sam jedno vrijeme radio i raku keramiku.  Uljane boje na platnu ili ploči daju mi dovoljno vremena i prostora da dosegnem rezultate kojim težim. Tehnika kao medij ili način slikanja nije toliko važna ako se samo oslonite na taj aspekt rada a izgubite suštinu i snagu jednostavnosti. Drugi ekstrem je jednako tako loš, vidimo ga u mnogim modernim djelima, gdje je koncept važniji od tehnike, što rezultira lošim radovima. Profesionalac bi trebao biti posvećen svladavanju tehnika ne zato što vjeruje da je tehnika zamjena nadahnuća, već zato što želi biti u posjedu punog arsenala vještina kada dođe inspiracija. 

Valja istaknuti snažan ali i odmjeren kolor.

Boje su nauka za sebe. Ovise o instinktu, raspoloženju, namjeri. Ponekad ovise i o stabilnosti pigmenta i medija proizvođača čije boje koristite .

Što je trenutno novo u atelijeru?

Priprema i izrada novog ciklusa slika „vrtovi", volim vrt i umjetnost jer su to mjesta gdje sam pronalazio sebe kad sam trebao izgubiti sebe.

Planovi, izložbe, monografije...?

U 2018. godini dogovorene su neke samostalne i skupne izložbe. U 2017. godini u galeriji „Kraluš" pri Pučkom otvorenom učilištu Sv. Ivan Zelina, u kojoj sam angažiran kao kustos, priredili smo devet zapaženih izložbi hrvatskih umjetnika. Ambiciozno nastavljamo i u 2018. godini u promociji likovne umjetnosti i umjetnika Zelinskoj publici a i šire. Vesele me novi susreti i događanja, u Galeriji Kraluš, koja dolaze.