Putopis natopljen suzama smijeha

1765. godine Laurence Sterne putovao je Francuskom i Italijom, sve do Napulja, te je, vrativši se kući, odlučio opisati svoja putovanja – sa sentimentalnog gledišta. Sentimentalno putovanje po Francuskoj i Italiji roman je bez pravog zapleta, putovanje bez određene destinacije, koji govori o avanturama cijenjenog Parsona Yoricka, alter ega samog autora.

No, Sterne će priču skrenuti s pukog opisa putovanja i prožeti je serijom dramatičnih skica, ironičnih incidenata, filozofskih nadahnuća, reminiscencija i anegdota; britku mudrost udružit će s radošću, ironiju s nježni(ji)m osjećajima. I pokazati nam još jednom zašto je stoljećima slavljen kao autor neponovljivo originalnog stila i proglašen prvim autorom književnog pravca toka svijesti.

TemeljiIznimno nadareni književnik Laurence Sterne udario je temelje onome što danas smatramo književnošću.Napisano i prvi puta objavljeno 1768., nepunih mjesec dana prije nego što je Sterne izgubio dugogodišnju bitku s tuberkulozom, Sentimentalno putovanje možemo smatrati svojevrsnim epilogom romana Život i nazori gospodina Tristrama Shandyja, Sterneovog remek-djela, stoljećima slavljenog kao jednog od najutjecajnijih modernih romana i jednog od temeljnih ikona književnog eksperimentalizma. Izuzetna popularnost i utjecaj romana Sentimentalno putovanje, pripomogli su, s druge strane, etabliranju putopisa kao dominantnog žanra u drugoj polovici 18. stoljeća.

Za razliku od prijašnjih zapisa s putovanja, u kojima se naglašavalo objektivno gledište i klasični opisi prostora, Sentimentalno putovanje koncentriralo se, naime, na subjektivne rasprave o osobnom ukusu, ponašanju i moralu i time utrlo put suvremenim putopisnim zapisima i književnosti kao takvoj.

U prijevodu Eugena Pusića, izvorno objavljenom 1951. i ‘osvježenim’ za ovo izdanje, Zlatko Crnković ponosno vam predstavlja ovaj književni klasik. (METRO)