Portreti: Veljko Bulajić

Uviđajući svevremenost priznatog opusa ponajviše posvećenog temi borbe individue za ostvarenje osobnog u društvu kojim vladaju zakoni kolektivnog, Hrvatska kinoteka u suradnji s kinom Tuškanac i Studentskim centrom ovog prosinca u MM-centru otvara višemjesečnu retrospektivu filmova Portreti: Veljko Bulajić.

Ciklus filmova 13. prosinca u 19 sati otvorit će Bulajićevo debitantsko ostvarenje u dugometražnoj formi te prvi hrvatski film predstavljen u glavnoj konkurenciji festivala u Cannesu Vlak bez voznog reda (1959). Nakon projekcije uslijedit će razgovor s redateljem.

Ovaj klasik inspiriranim neorealizmom tematizira masovno preseljenje stanovnika iz škrtog kamenjara Dalmatinske zagore u plodnu slavonsku ravnicu, a na pulskom festivalu osvojio je nagrade za najbolji film, scenarij i sporednu mušku ulogu (Milan Milošević) te nagradu žirija jugoslavenske filmske kritike i nagradu publike Jelen.

Večer kasnije (14. 12. u 20h) uslijedit će projekcija filma Obećana zemlja (1986), svojevrsnog nastavka Vlaka bez voznog reda inspiriranog Rašomonom i Građaninom Kaneom u kojem seljaci došljaci doživljavaju prva razočaranja idejama kolektivizacije. Film zamjetljivog utjecaja talijanske kinematografije koncipiran je kao sudska drama, a glavne su uloge odigrali Velimir Bata Živojinović, Mirjana Karanović, Vjenceslav Kapural i Vanja Drach.

Posljednji Bulajićev film u prosincu (20. 12. u 20h) vizualno je impresivna i emocionalno upečatljiva kronika Skoplje '63 (1964) inspirirana događanjima nakon razornog potresa koji je pogodio makedonsku prijestolnicu. U film je uvršten jedan od prvih snimljenih nastupa romske pjevačice Esme Redžepove, a među mnogim osvojenim priznanjima ističu se Grand Prix za najbolji dokumentarni film na venecijanskoj Mostri te nagrada UNESCO-a.

Bulajićevo stvaralaštvo danas je dio angažirane hrvatske filmske baštine, a upravo dokumentarističkim pristupom redatelj suvremenom gledatelju omogućuje rezoniranje s povijesno-političkim okolnostima njegove sredine, što na komparativnoj razini misli dovodi do zaključka kako kolektivni sukobi do danas ostaju nepromjenjivih uzroka i posljedice, dok je samo kontekst sklon varijacijama.