Po vodu u središte Zemlje

Izgleda da duboko u Zemlji drijema voda. Ali ne tek malo vode, već onoliko koliko je ima u svim oceanima svijeta zajedno. A duboko znači oko 500 kilometara ispod nas, u zoni koju geolozi opisuju kao prijelaz između donjeg i gornjeg Zemljinog plašta. Razumljivo, do tamo je izuzetno teško doprijeti.

No, kako kanadski znanstvenici sa Sveučilišta u Alberti, koji su došli do ovog otkrića, mogu biti tako sigurni u postojanje tolikih količina vode? "To se već dugo pretpostavlja", kaže geolog Hans Keppler iz Bayreutha u razgovoru za Deutsche Welle, „a sada imamo i dokaz". Naime, sada je po prvi put mineral ringwoodit, koji na sebe snažno veže vodu, pronađen na zemljinoj površini.

Čim pritisak popusti - primjerice kada je mineral, uslijed vulkanske erupcije izbačen na Zemlju - on postaje običan i posve neprimjetan. "U tom ga slučaju ne bismo ni otkrili", kaže Keppler. No, sretan splet okolnosti pobrinuo se, najvjerojatnije tijekom neke ekstremne vulkanske erupcije prije otprilike 100 milijuna godina, da mineral ostane zarobljen u tvrdom dijamantu.

Sve se odigralo neopisivo brzo - iz Zemljinog plašta do njezine površine u samo nekoliko sati.

I tako je ostao sačuvan.Inače, ringwoodit je ime dobio po australskom geologu Tedu Ringwooditeu. Do sada, znanstvenici su ga mogli sastaviti isključivo u laboratoriju, a bilo ga je i u meteoritima iz Svemira, ali nikada na Zemlji.

Naime, ringwoodit nastaje samo u najekstremnijim uvjetima tlaka, kakvi postoje u spomenutoj zoni Zemljinog plašta.

Slučajno otkriće

Dijamant je otkriven jer nije bio sasvim čist pa stoga nije bio prikladan za izradu nakita. U sebi je imao zelenkaste dijelove, kaže Keppler, „a takvi se, drugačiji komadi obično daju znanstvenicima da se njima pozabave". I bio je to pun pogodak, „prava mala senzacija", ali i dokaz da u središtu Zemlje postoje velike zalihe vode, potvrđuje geolog sa Sveučilišta u Bayreuthu.

"Već smo prije nekih 20 godina u laboratoriju ustvrdili da ringwoodit na sebe može vezati jako puno vode".

I upravo je zbog toga velika vjerojatnost da na prijelazu Zemljinih plašteva postoje gomile vode.

No, hoćemo li moći koristiti svu tu vodu? Nažalost, ne, mišljenja je Hans Keppler. „Do te vode jednostavno nećemo nikada moći doprijeti. Naime, čak i uz modernu tehnologiju i tehniku, moguće je bušiti najviše do desetak kilometara dubine".

Ove rezerve vode nemaju nažalost ni gospodarski značaj - barem za sada. No, dugoročno gledano, već sada profitiramo. Naime, vode iz Zemljine unutrašnjosti kontinuirano se izmjenjuju s našim oceanima, pojašnjava Keppler, ali dodaje da se ti procesi odvijaju „u duljim geološkim razdobljima". A oni se pak mjere u milijunima godina.