Planet X u Sunčevom sustavu: jesu li se pojavili novi dokazi?

Desetljećima je ideja o devetom planetu koji vreba u potpunom mraku na samom rubu našeg planetarnog susjedstva golicala maštu astronoma, pisaca znanstvene fantastike i teoretičara zavjera. Poznat povijesno kao Planet X, a u modernim znanstvenim krugovima kao Planet Devet (engl. Planet Nine), ovaj hipotetski kozmički div ponovno je dospio u središte pozornosti znanstvene zajednice.

Zahvaljujući tehnološkom napretku, sofisticiranim računalnim simulacijama te novim analizama povijesnih i modernih svemirskih promatranja, astronomi su se približili rješavanju ove velike zagonetke. Pitanje koje si svi postavljaju glasi: jesu li se pojavili nepobitni, novi dokazi koji potvrđuju da Sunčev sustav skriva još jednog golemog člana?

Što je zapravo Planet X i zašto vjerujemo da postoji?

Priča o Planetu X počela je još početkom 20. stoljeća kada su astronomi pokušavali objasniti prividne nepravilnosti u orbitama Urana i Neptuna. Iako je potraga tada dovela do otkrića Plutona 1930. godine, ubrzo se ispostavilo da je Pluton premalen kako bi svojom gravitacijom utjecao na druge planete, pa je 2006. godine degradiran u status patuljastog planeta.

Međutim, moderna era lova na deveti planet započela je radom znanstvenika s tehnološkog instituta Caltech. Oni su primijetili nevjerojatnu anomaliju: orbite iznimno udaljenih ledenih tijela u takozvanom Kuiperovom pojasu (transneptunski objekti) nagnute su pod neobičnim kutom i grupirane na način koji je matematički gotovo nemoguć bez utjecaja goleme skrivene gravitacijske sile. Prema njihovim proračunima, taj skriveni planet morao bi imati masu između 5 i 10 puta veću od Zemlje te orbitu koja oko Sunca traje između 10.000 i 20.000 godina.

Novi tragovi u infracrvenom spektru: anomalija u starim podacima

Budući da je Planet X toliko udaljen od Sunca (procjenjuje se da je 20 do 30 puta dalji od Neptuna), on reflektira iznimno malo sunčeve svjetlosti, što ga čini praktički nevidljivim za klasične optičke teleskope. Zbog toga su se istraživači dosjetili nove strategije: traženja vlastitog toplinskog zračenja planeta u infracrvenom spektru.

Jedan od najuzbudljivijih novih tragova proizašao je iz istraživanja koje je analiziralo arhivske podatke dvaju infracrvenih satelita - NASA-inog pionirskog satelita IRAS iz 1980-ih i japanskog satelita Akari. Znanstvenici su usporedili snimke neba s razmakom od 23 godine.

Uočena je neobična, slaba infracrvena točka koja je promijenila svoj položaj upravo onako kako bi se očekivalo od masivnog, sporog objekta na samom rubu Sunčevog sustava. Iako znanstvenici naglašavaju da ovi podaci još uvijek ne predstavljaju stopostotno otkriće, radi se o jednom od najkonkretnijih i najčvršćih kandidata koji su ikada uočeni.

Kozmička simulacija: kolika je šansa da je planet tamo?

Novi dokazi ne dolaze samo kroz leće teleskopa, već i iz superračunala. Najnovije astrofizičke simulacije rane evolucije našeg sustava pokazale su da je u fazama rasta plinovitih divova (poput Jupitera i Saturna) postojala značajna nestabilnost.

Prema ovim modelima, postoji do 40% šanse da je rani Sunčev sustav uspio "zarobiti" masivni planet u široku orbitu na udaljenosti od nekoliko stotina astronomskih jedinica. Ove simulacije daju snažan teoretski temelj tvrdnji da anomalije u Kuiperovom pojasu nisu slučajnost ili optička varka, već rezultat stvarnog fizičkog tijela.

Kontraargumenti: je li u pitanju samo iluzija?

Kao i u svakoj pravoj znanstvenoj raspravi, postoji i druga strana medalje. Dio astronomske zajednice poziva na oprez. Neka nedavna otkrića manjih, stabilnih ledenih tijela na rubu sustava pokazuju manje izraženo grupiranje nego što se mislilo, što sugerira da bi dosadašnji rezultati mogli biti posljedica promatračke pristranosti (odnosno činjenice da teleskopima lakše uočavamo objekte u određenim dijelovima neba).

Također, neki znanstvenici predlažu alternativna objašnjenja, poput teorije da anomalije uzrokuje kolektivna gravitacija masivnog diska sastavljenog od milijuna manjih kometa i asteroida, a ne jedan izolirani planet.

Kada ćemo saznati pravu istinu?

Znanstvenici se slažu u jednom: misterij će vrlo brzo biti riješen. Sve su oči trenutačno uprte u novi, revolucionarni Opservatorij Vera C. Rubin u Čileu. Opremljen najvećom digitalnom kamerom na svijetu, ovaj će opservatorij svake nekoliko noći snimati cijelo vidljivo nebo s dosad neviđenom osjetljivošću.

Astronomi predviđaju da će opservatorij u idućih nekoliko godina dati konačan odgovor. Ako Planet X doista postoji i kruži tamo negdje u dubokom, ledenom mraku, njegova moćna kamera će ga bez sumnje izravno detektirati. Čovječanstvo se možda nalazi na pragu najvećeg astronomskog otkrića ovog stoljeća.