Pas s lanca koji je napao mladića ne zaslužuje smrt

Javnost je zadovoljna odlukom veterinarske inspekcije da se psu Ottu, koji je nedavno napao petero ljudi na Ksaveru, prije konačne odluke o usmrćivanju omogući u zagrebačkom skloništu u Dumovcu socijalizacija i školovanje. No istodobno se pita kakva je sudbina dvaju pasa pasmine dogo argentino iz Podravine. Prije mjesec dana, pas u selu Molve izgrizao je bebu, a samo nekoliko dana kasnije pas vezan lancem u Ferdinandovcu napao je 15-godišnjeg mladića.

Prema Pravilniku o opasnim psima, pas koji ničim izazvan napadne čovjeka ili drugog psa mora proći školovanje, kastraciju i test socijalizacije. „Odmah izreći mjeru usmrćivanja bilo bi protuzakonito osim u slučajevima kada napad završi smrtnim ishodom za čovjeka. Kako slučajevi pasa iz Podravine srećom nisu završili smrtnim ishodom smatramo da i ta dva psa, jednako kao i pas Otto iz Zagreba, trebaju dobiti drugu priliku kako je, uostalom, i propisano Pravilnikom o opasnim psima", kaže pravnica Ivana Lunka iz udruge Prijatelji životinja. Dodaje da, prema neslužbenim informacijama, za pse je već naređena mjera usmrćivanja unatoč tome što za to nisu ispunjene pretpostavke iz Pravilnika.  

Posebno je problematično što, prema saznanjima Prijatelja životinja, prema psu koji je napao mladića u Ferdinandovcu ne bi niti trebalo poduzimati mjere propisane Pravilnikom o opasnim psima jer je pas bio izazvan. Naime, prema dojavama svjedoka koji žele ostati anonimni, pas je reagirao u samoobrani jer ga je 15-godišnjak udarao štapom. Stoga Lunka ističe: „Smatramo iznimno važnim da policija i veterinarska inspekcija prije odluke o usmrćivanju psa utvrde sve relevantne činjenice i da uzmu u obzir vjerodostojnost iskaza napadnutog mladića. Možemo očekivati da će skrbnici psa napad psa prikazati kao bezrazložan kako bi sa sebe maknuli prekršajnu odgovornost zbog udaranja psa."

Svi ovi slučajevi pokazuju nužnost izmjene Pravilnika o opasnim psima u smjeru zaštite pasa koji su uvijek žrtve ljudskog nemara i neodgovornosti te ne bi zato trebali plaćati životom. Ivana Lunka navodi važnost propisivanja sankcija za skrbnike koji ignoriraju mjere izrečene od strane veterinarske inspekcije nakon što njihov pas napadne bez povoda, kako bi se spriječili budući napadi pasa.

Apsurdno je da veterinarska inspekcija naređuje usmrćivanje psa nakon što se skrbnik ogluši na propisane mjere, a skrbnik može već sutra nabaviti novoga psa prema kojemu se može jednako neodgovorno ponašati. Zato bi za takve slučajeve trebalo propisati mogućnost oduzimanja psa i njegova smještanja u sklonište te provođenje mjera socijalizacije i kastracije psa u skloništu. Sve te troškove treba naplatiti neodgovornom skrbniku, kao i boravak psa u skloništu do udomljenja, a ujedno mu zabraniti nabavljanje novih životinja", kaže Lunka.

Problem je uvijek u neodgovornim skrbnicima pasa, bilo da se radi o neoznačavanju psa mikročipom, nekastraciji i dobivanju neželjenih potomaka, nepromišljenoj nabavi i napuštanju životinja, držanju u neprikladnim uvjetima ili o propustu da se pas školuje i socijalizira. Stoga su kontrola provedbe zakona i preventivne mjere najbitnije.

Pas Otto nakon napada zamalo je postao žrtva neodgovornih skrbnika i nefunkcionalnog sustava prevencije takvih događaja. „Nadamo se da za pse iz Podravine još nije kasno i apeliramo na veterinarsku inspekciju da i ti psi dobiju jednaku priliku kao i Otto", zaključuju iz Prijatelja životinja.