Panonske melankolije Béle Tarra u kinu Tuškanac

Program filmova Béle Tarra u četvrtak otvara Prokletstvo (1988), prvi dio trilogije (Sotonski tango, Werckmeisterove harmonije) koji se na politiziran i metafizički alegoričan način bavi kasnim komunizmom.

Riječ je o prvoj od budućih Tarrovih scenarističkih suradnji s piscem Lászlóm Krasznohorkaijem, u kojoj je predstavio temeljna obilježja svog novog autorskog rukopisa. Uoči projekcije, uvodnu riječ održat će filmska kritičarka Diana Nenadić.

Na programu kina Tuškanac u petak je iznimna egzistencijalna drama Torinski konj (2011), ovjenčana Srebrnim medvjedom i nagradom FIPRESCI u Berlinu. Realizirana je prema scenariju glasovitog mađarskog književnika Lászla Krasznahorkaija, odlikuje je impresivna crno-bijela fotografija i dijaloški minimalizam, a tema filma polazi od  pitanja što se dogodilo s konjem kojeg je Nietzsche zagrlio u Torinu 1889., kao i s kočijašem i njegovom kćeri.

Subota donosi Obiteljsko gnijezdo (1977), Tarrovo debitantsko ostvarenje u kojem je već najavio neka obilježja svog kasnijeg autorskog prosedea, a slijedi izuzetno uspjela krimi-drama Čovjek iz Londona (2007), s Tildom Swinton, Miroslavom Krobotom i Erikom Bók. Tarr je u ovom djelu kreirao unikatni metafizički film noir izraženog artističkog predznaka, vizualno meditativan i dojmljiv elaborat ljudske pohlepe, žudnje i osjećaja za pravdu.

Publika će u nedjelju moći vidjeti Sotonski tango (1994), sedam i pol sati dugo Tarrovo remek-djelo koje se prikazuje sa stankama. Adaptacija romana Lászlá Krasznohorkaija realizirana je gotovo isključivo u dugim scenama snimljenim u jednom kadru, a riječ je o političkoj alegoriji kasnog razdoblja komunizma koja imponira metafizičkim kontekstom. Ovo iznimno sugestivno režirano i dojmljivo atmosferično djelo može se interpretirati u raznim ključevima. 

U ponedjeljak su Werckmeisterove harmonije (2000), adaptacija dijela romana Melankolija otpora Lászlá Krasznohorkaija. Film imponira vizualnim stilom koji podrazumijeva duge, pomno promišljene i realizirane kadrove, iznimno spor dramaturški i narativni ritam te izuzetno vješto kontrastiranje realizma nemilosrdne, nepregledne i nepromjenjive pustare s nadrealnim prizorima.

Retrospektiva završava u utorak filmovima Almanah jeseni (1984), kojim je Tarr započeo novo razdoblje stvaralaštva u kojem će do izražaja više doći njegova opsjednutost filmskim vremenom i tretmanom vremena na filmu kao i detaljna razrada mizanscene, te Autsajder (1981), središnji segment Tarrove tzv. ´socijalne trilogije´, ostvarenje naglašene socijalne tematike i realističnih motivacija u kojem je Tarr tematizirao beznađe te egzistencijalnu tjeskobu izgubljenog pojedinca