Pandemija koronavirusa je povezana s uništenjem ekoloških sustava

Kada se novi koronavirus krajem 2019. godine pojavio u kineskoj metropoli Wuhanu, nije dugo trebalo da se pojave teorije zavjera: virus je razvijen u laboratoriju koja se nalazi u blizini, glasila je jedna od teorija. Konsenzus naučnika kada je riječ o ovoj teoriji naprotiv glasi: u slučaju virusa SARS-CoV-2 riječ je o zoonozi, dakle bolesti koja se prenosi sa životinja na ljude.Najvjerojatnije virus potiče od šišmiša, koji je onda zarazio drugog sisavca prije nego što je prešao na ljude.

Iako SARS-CoV-2 sasvim sigurno nije nastao u laboratoriju, čovjek u ovoj pandemiji definitivno igra ulogu. Intervencije u prirodna staništa, smanjenje biološke raznolikosti i ometanja ekološkog sustava  čine mnogo vjerojatnijim početak širenja ovakvih zaraza. To potvrđuje sveobuhvatna nova znanstvena studija iz Australije i SAD-a.

Tako je jako porastao broj novih zaraznih bolesti. Od osamdesetih godina se njihov broj svakih deset godina više nego utrostručio. Više od dvije trećine ovih bolesti potječu od životinja. Oko 70 posto od toga  od divljih životinja. Brojne među njima nama poznate zarazne bolesti - ebola, HIV, svinjska i ptičja gripa - su zoonoze.

SARS-CoV-2 i bolest COVID-19 izazvana njime su nam pokazali još nešto drugo: zbog jako umrežene svjetske populacije ovakve moderne bolesti mogu brzo prerasti u pandemiju.

Mnogi su bili šokirani kojom brzinom je COVID-19 proširen širom svijeta. Pritom znanstvenici već odavno upozoravaju na mogućnost izbijanja jedna takve pandemije.

Uništavanjem ekološkog sustava stvorili smo preduvjete za to da virusi sa životinja prelaze na ljudsku populaciju, kaže Joachim Spangenberg, ekolog i zamjenik predsjednika Sustainable Europe Research instituta. "Mi stvaramo tu situaciju, ne životinje", kaže Spangenberg za DW.

Krčenje šuma i intervencije na staništima

Ljudi prodiru sve dalje u područja u kojima žive divlje životinje, krče šume kako bi uzgajali stoku, idu u lov i pokušavaju stvoriti nove resurse. Time su sve više izloženi uzročnicima bolesti koji ova mjesta - i tijela životinja u kojima obitavaju - obično nikada ne napuštaju.

"Sve više se približavamo divljim životinjama i to nas dovodi u kontakt s tim virusima", kaže Yan Xiang, profesor virologije na Znanstvenom medicinskom centru Sveučilišta u Texasu.

"Porastom gustoće naseljenosti stanovništva i sve većom intervencijom u prirodna staništa, ne samo od strane ljudi, već i od strane naših domaćih životinja povećavamo rizik infekcije", kaže David Hayman, koji na Sveučilištu Massey na Novom Zelandu istražuje zarazne bolesti i putove njihovog prenošenja. No uništavanjem ekološkog sustava povećava se ne samo vjerojatnost njihovog prenošenja. To ima i učinak i na to koliko virusa postoji u divljini i kako se ponašaju.

U prošlom stoljeću uništeno je oko polovine tropskih šuma u kojima obitava oko dvije trećine svih živih bića na svijetu. Ovaj ozbiljan gubitak životnog prostora ima učinak na cjelokupan ekološki sustav i na, kako kaže Hayman, dijelove koje rado zaboravljamo a to su virusi i zaraze.

Tako su znanstvenici primijetili da ako nestanu životinje na vrhu lanca ishrane, životinje s dna lanca, poput štakora i miševa, koji u sebi nose više uzročnika bolesti, u neki slučajevima imaju tendenciju zauzeti ovaj prostor. "Nije riječ samo o tome koliko vrsta postoji u ekološkom sustavu", kaže Alice Latinne iz organizacije za zaštitu prirode Wildlife Conservation Society. "Također nije riječ o tome koje vrste su u pitanju", kaže ona.

"Svaka vrsta igra drugu ulogu u ekološkom sustavu i ponekad ako se samo jedna vrsta zamijeni drugom to može imati enorman učinak na rizik od razvijanja bolesti", kaže ona za DW.

Promjena životnog prostora može također prisiliti divlje životinje i njihove patogene da se presele na drugo mjesto - i u područja koja naseljavaju ljudi. Latinne se poziva primjerice na virus nipah, koji se pojavio kasnih devedesetih na Maleziji. Tada je krčenje šume dovelo do toga da su letipsi napustili svoj životni prostor u šumi i nastanili se u stablima manga na svinjskim farmama. Šišmiši često u sebi nose uzročnike bolesti koji njima samima ne nanose štetu. No u ovom slučaju su svojim izmetom i pljuvačkom zarazili svinje, a nakon toga i farmere.

Postoje dokazi za to da je uništavanje ekološkog sustava povezano s povećanim rizikom prijenosa novih bolesti. To je razlog zbog kojeg, kako kaže Spangenberg, stručnjaci govore o važnosti koncepta "One Health", ideji po kojoj je sve međusobno povezano - zdravlje životinja, ekološki sustav i ljudi. Ako jedno od toga ispadne iz ravnoteže onda to slijede i drugi.

Trgovina divljim životinjama

Tzv. "wet markets" gdje se prodaju žive ili kratko prije toga zaklane životinje, su još jedan inkubator zaraznih bolesti. Znanstvenici vjeruju da se SARS-CoV-2 s najvećom vjerojatnošću pojavio na jednoj takvoj tržnici u kineskom Wuhanu.

Zbijanje bolesnih životinja u kaveze je u mnogo čemu "perfektno okruženje" za širenje novih patogena, kaže Spangenberg i ono je odličan put da se bolest prenese s jedne vrste na drugu. Zbog toga, kako kažu brojni znanstvenici, a među njima i Spangenberg, svijet treba u najmanju ruku stroge propise kojima bi se regulirale tržnice na kojima se prodaju žive životinje.

Ovo je ujedno i poruka Elizabeth Maruma Mrema koja zahtijeva zabranu postojanja tržnica divljih životinja na cijelom svijetu. Mrema je rukovoditeljica Tajništva Konvencije za bioraznolikost UN-a i naglašava također da su milijuni, posebice u gospodarski slabijim područjima, ovisni o namirnicama i prihodima koje ostvaruju na takvim tržištima.

Zbog toga je, kaže Hayman, teško pronaći rješenje kojim bi se spriječilo širenje bolesti. Eksploatacija životinja je dio toga, kaže on, ali i: "Siromaštvo, pristup poslu, način na koji se odnosi prema ljudima u takvim područjima, to kako se ljudi odnose prema živežnim namirnicama", također doprinose okolnostima koje dovode do efekta prijenosa patogena.

"Čak i na ekonomskoj razini ćemo biti prisiljeni na to da nešto promijenimo jer su troškovi izbijanja bolesti i njihov prijenos preko divljih životinja znatno veći nego ekonomska korist nastala eksploatacijom prirode", kaže Latinne.

"Mi smo dio prirode - dio smo ekološkog sustava u kojem je naše zdravlje povezano sa zdravljem divljih životinja, zdravlje stoke sa zdravljem prirode", kaže Latinne. "Moramo pronaći bolji put kako bi sigurnije živjeli skupa", zaključuje Latinne.