Panamaleaks - moć i nemoć novinarstva

Terabajt. Tera-bajt. Smijem li biti iskren? Bojim se da nikada nisam pročitao nešto što ima jedan terabajt. Svu silu knjiga i novina, čitave metre - jesam. Svaki dan. Po cijeli dan klikćem i po world wide webu. Ali terabajt?

Podaci količine 2,6 terabajta su proslijeđeni listu Süddeutsche Zeitung prije objavljivanja "Panamskih dokumenata" ("Panama Papers"). A list je od toga napravio finu priču. Ja to znam, jer sam pročitao novine. I sada sve fina gospoda kao što su Porošenko, Putin, Mossack, Messi i kako li se sve ne zovu imaju problem s imidžom. To je pravi scoop. Riječnik stranih riječi Duden definira scoop kao senzacionalnu vijest čijim objavljivanjem jedna novina preduhitri druge. Odgovorni urednik lista Sueddeutsche Zeitung za digitalne projekte Stefan Plöchinger nije se bez razloga razveselio što je Edward Snowden glavom i bradom prije deadlinea obznanio cijelu stvar preko twittera.

To je novinarstvo u digitalnoj eri. Danas, dva dana nakon objavljivanja "Panamskih dokumenata", moramo poći od dvije stvari:

o. Georg Mascolo - veliki novinar, koji se u sukobu rastao od tjednika Spiegel, još jedan put će biti ponosan na savez novinara-istraživača lista Süddeutsche Zeitung i radio-televizijskih postaja WDR i NDR. On već dvije godine slovi kao njegov glasnogovornik i koordinator. Nasuprot tome Spiegel ima ogromne probleme i kaska za njima. Kao i mnogi drugi utjecajni politički magazini.

Rijetko kada se tako jasno kao ovih dana pokazala cijela dilema novinarskog posla. "Dilema" je po Dudenu "neprilika u kojoj se netko nalazi, posebno ako treba ili mora birati između dvije neugodne ili komplicirane stvari". Dilema - prema slobodnoj procjeni - u devet od deset novinarskih redakcija glasi: "Da li prepisivati ili ignorirati?"

Odgovor glasi: prepisivati. Svi će prepisivati jer je tema previše važna. Ali samo jako mali broj kolega-novinara ima mogućnost sam dubinski i temeljito istražiti sve što u vezi ove kompleksne i komplicirane teme. Nedostaju im vrijeme, novac, kontakti i resursi. A sutra će se ionako pojaviti neka nova priča.

Odat ću Vam stoga jednu tužnu poslovnu tajnu: to se često događa. Svi prepisuju jedni od drugih, a to ne služi uvijek pronalaženju istine. Je li netko nedavno bio u Siriji? Ili u Pjöngjangu? Ili osobno na komemoraciji Guidu Westerwelleu u kelnskoj Crkvi Svetog apostola? Velika većina nije.

Ali što da se radi? Svaki reporter koji izađe na teren i sam vidi što se događa dobar je novinar, jer se ne bavi sam sobom. A svaki medij koji ima tim istraživačkih novinara, je novinarski gledano, dobar medij. Jer tako se u vremenima globalno umreženog protoka podataka stvara odlučujuća prednost u utrci za ovakvu priču. Čime se konkurencija tjera da pozeleni od zavisti. Kako to postići? Tako što ćemo učiti i od Frederika Obermaiera, jednog od autora priče koju je objavio list Sueddeutsche Zeitung.

Možda je i njemački šef diplomacije Frank-Walter Steinmeier to imao na umu kada je u studenom - tijekom dodjele njemačke medijske nagrade "LeadAwards"- opomenuo novinare zatraživši od njih više pluralizma. Nije dobar znak da nam na to mora ukazati političar na visokoj funkciji. Za većinu redakcija to znači: uraditi domaći rad! Biti retorički oštriji i dovitljiviji. New York Times je opisao kako je izgledao posao u ovoj novini prvih sati nakon napada u Bruxellesu.

Dakle: treba se koncentrisati na suštinu, na ono što je bitno! I to bez puno brbljanja! Süddeutsche Zeitung - a ovom prilikom se kolegama iz Münchena poklanjam i aplaudiram posljednji put - nam pokazuje kako je to moguće. Stoga su zaslužili sve komplimente. Svi ostali se moraju sjetiti šta je rekao njemački novinar, romanopisac i esejist Kurt Tucholsky: "Loš novinar još uvijek nije filozof".