Osam psihijatara traži oca
Filmski eksperiment Zrinka Ogreste jedan je od najzanimljivijih hrvatskih filmova posljednjih godina o čemu govori i najveća ocjena na IMDb-u među hrvatskim filmovima
Od posljednjeg igranog filma Zrinka Ogreste „Iza stakla" prošlo je pet godina, kao da je redatelj i sam osjetio da je njime iscrpio svoj poetski repertoar te da bi i gledateljima i njemu neka promjena smjera dobro došla. Njegov novi film „Projekcije" predstavljaju pokušaj da se stvar radikalno presjeće.
Osam polaznika edukacijskog psihijatrijskog tečaja poluotvorenog tipa okuplja se na redovitoj seansi, no kako njihov profesor neočekivano i neobjašnjivo kasni, to polaznicima otvara mogućnost da međusobno počnu kopati po tuđim frustracijama koje su tijekom višegodišnjih sastanaka jako dobro upoznali. I učas se osmero psihijatara pretvori u osmero psihopata, pušteni s lanca ovi akademski građani spremni su onom drugom izvaditi utrobu, stručno, kirurški precizno i do posljednje kapi.
Osmero glumaca i kamera zaključani u jednoj praznoj dvorani tek nešto kraće od sat i pol - to je zadatak s kojim je Ogresta pokušao izaći na kraj upotrebom isključivo subjektivnih kadrova. Prizore uvijek gledamo iz očišta nekog od protagonista s tek nekoliko predaha kroz sasvim neutralne kadrove sigurnosne crno bijele kamere bez tona.
Iako ima funkciju cenzure, ovo suprotstavljanje ne ostavlja osobit dojam, no sama strategija subjektivnih kadrova kojima se postiže uronjenost kamere u zbivanja i mnogo veći emotivni naboj, svakako je zanimljiva i efikasna. Iako gledatelj na trenutke poželi odmor u vidu ponekog neutralnog kadra iz trećeg lica, Ogresta je ostao dosljedan do kraja zacrtanom postupku.
Cijelu recenziju filma „Projekcije" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.
Novi komentar