Opasno Trumpovo zveckanje oružjem

Donald Trump prijeti Sjevernoj Koreji "vatrom, bijesom i silom" kakvih svijet do sada još nije vidio. Zbog čega svijet ove riječi ne može - kao tolike izjave ovog predsjednika - odbaciti kao praznu priču? Kao jednu dodatnu najavu jednog samozaljubljenog predsjednika koju na kraju neće slijediti djela? Odgovor: jer ovaj rat riječima može eskalirati u vojni sukob s fatalnim posljedicama za milijune ljudi. To ne bi bio prvi konflikt koji počinje samo prijetećim gestama, ali u jednom trenutku izmakne kontroli i u konačnici se razvije u razorni rat.

Vrhovni zapovjednik najmoćnije vojske

Američki predsjednik je glavni zapovjednik najmoćnije vojske na svijetu. Utoliko brižnije bi on - zapravo - trebao odmjeriti svoje riječi i prijetnje ove vrste izgovarati samo kada je zaista spreman vojno napasti. Ipak oprez, proračunljivost, racionalnost i razboritost ne spadaju u karakterne osobine ovog predsjednika. Nažalost. On ne zna ostati pribran. Naprotiv. On vodi politiku nagonski, on je impulsivan, nestrpljiv, emocionalan - i zbog toga opasan. Upravo zbog toga je, kako je rekao bivši predsjednik Barack Obama, Trump neprikladan za vrhovnog zapovjednika oružanih snaga. No američki birači su odlučili drukčije. Svaka nada u to da će se Trump razviti na funkciji predsjednika, izražavati se i djelovati opreznije, u međuvremenu je propala. Trumpove riječi upućene sjevernokorejskom vodstvu to još jednom dokazuju.

Zbog predsjednikovih prijetnji sada je na kocki vjerodostojnost njegove zemlje. Popusti li Washington sada, što bi trenutno bilo razumno, drugi vlastodršci i protivnici Amerike bi to vjerojatno primijetili i zapamtili. Prvom prilikom bi slijedili primjer Sjeverne Koreje - i također se suprotstavili SAD-u. Dakle SAD sada ne smije pokleknuti, pokazati slabosti pred kriminalnim vodstvom Sjeverne Koreje. A ipak ne smije doći do rata koji bi cijelu jednu regiju mogao gurnuti u propast.

Ovaj konflikt se može otkloniti samo ukoliko se obje strane povuku. Ili jedan iskren posrednik pomogne da situacija deeskalira. Oboje nedostaje. Ni Sjedinjene Američke Države ni Sjeverna Koreja do sada ne žele popustiti. Mogući posrednici poput Kine ili Rusije igraju vlastitu igru. Doduše Peking i Moskva su protiv atomskog oružja u rukama Kimovog režima. Ipak one još više strahuju od proširenja američkog utjecaja ako ovaj diktator bude svrgnut. Dakle status quo sa staljinističkim režimom u Pjongjangu itekako odgovara njihovim nacionalnim interesima.

Rat kao skretanje pozornosti s problema?

No s tim se Trump očito ne želi zadovoljiti. On želi prisiliti na razoružanje Sjeverne Koreje. No to može, prema sadašnjem stanju stvari, samo nasilnim putem. Sjevernokorejsko vodstvo sa svoje strane kalkulira s tim da Trump na kraju nije spreman na rat i živo nastavlja sa svojim naoružavanjem. Pjongjang vjeruje da naredna desetljeća može preživjeti samo ako posjeduje atomsku bombu. Riječ je o bezizglednom, opasnom stanju u kojem bi se na kraju sve strane mogle preračunati. Jer Trump je frustriran zato što program njegove vlade ne napreduje baš, jer ga njegova stranka ostavlja na cjedilu i jer su njegove nekadašnje pristaše odavno razočarane. To ne bi bio prvi rat, vođen u inozemstvu, da bi se pozornost skrenula s unutarnjopolitičkih problema.