Obnovljivi izvori energije sve popularniji i dostupniji

„Energija iz obnovljivih izbora postaje sve povoljnija, tako da po prvi put ima više investicija u solarnu energiju nego u crpljenje nafte", kaže profesorica Claudia Kemfert s Njemačkog instituta za istraživanje gospodarstva.

„Posebno su solarni paneli ove godine premašili očekivanja", dodaje i profesor Gunnar Luderer s Potsdamskog instituta za istraživanje klime.

Prema procjenama, ove godine su instalirane solarne elektrane ukupne snage od 400 gigavata, prošle godine je to bilo 239 gigavata. Osim toga, 2023. godine postavljene su vjetroelektrane ukupne snage 111 gigavata, navodi Svjetska asocijacija za energiju vjetra.

U pogon su puštena i četiri nova nuklearna reaktora ukupne snage četiri gigavata. Istovremeno je ugašeno pet starih reaktora snage šest gigavata, i to u Njemačkoj, Belgiji i Tajvanu.

Niska cijena proizvodnje

Glavni razlog za širenje postrojenja za dobivanje energije pomoću sunca i vjetra je vrlo niska cijena proizvodnje struje. U globalnom prosjeku, u 2022. godini je proizvodnja kilovat-sata struje u vjetroelektranama na kopnu koštala tri centa, navodi međunarodna Agencija za obnovljive energije. U velikim solarnim parkovima je kilovat-sat koštao 4,5 centa.

To je već osjetno jeftinije nego proizvodnja struje pomoću fosilnih goriva, što košta od 5,5 do 22 centa po kilovat-satu.

Cijene solarne energije su dodatno pale ove godine, kažu stručnjaci, posebno jer solarni moduli postaju jeftiniji. Računa se da je cijena još 40 posto niža nego prošle godine.

Kina masovno proizvodi panele

Zaslužna za to je masovna proizvodnja u Kini. Navodi se da Kina trenutno proizvodi solarnih modula snage 600 gigavata godišnje, čak 225 gigavata više nego prošle godine. Do 2025. bi ova zemlja trebala proizvesti do tisuću gigavata solarnih panela.

Indija, SAD i EU također planiraju ulaganja u solarnu tehnologiju. U Indiji bi se od 2027. godišnje trebali proizvoditi moduli snage ukupno sto gigavata, a EU će uskoro dostići 30 gigavata godišnje.

„Ide brže nego što smo mislili", kaže profesor Niklas Höhne s instituta New Climate u Kölnu. „Posebno se solarni paneli ekstremno brzo šire", dodaje on. Brže ide, kaže, nego što je zacrtano u ciljevima kako bi se do 2100. godine spriječio globalni rast temperature u odnosu na predindustrijsko doba veći od 1,5 stupnjeva.

Baterije napreduju

„Ova godina bi mogla ući u povijest kao prekretnica za baterije i energetiku", kaže Christian Breyer, profesor solarne ekonomije na sveučilištu LTU u Finskoj. Razlog je, kaže, to što su „litijske baterije bez kobalta i nikla potpuno etablirane, te što i natrijsko-jonske baterije stižu na tržište".

Jer, litij je rijedak i skup metal, dok je natrij jeftin i dostupan u skoro neograničenim količinama. Prema pisanju gospodarskog magazina Clean Thinking, cijena natrijskih baterija već je 40 posto niža od litijskih. No komercijalna upotreba je tek počela i zato natrijske baterije čine tek jedan posto svih baterija.

Ubuduće bi, predviđaju stručnjaci, natrij mogao biti osnova pogotovo kod stacionarnih baterija. Sve više baterija se ugrađuje u solarna postrojenja radi pohrane proizvedene struje. A sve više baterija treba i za električne automobile. Njihov udio u globalnoj prodaji automobila porastao je skoro na petinu - deset puta više nego prije pet godina.

Grijanje na pumpu

Napredak se bilježi i kod grijanja, gdje toplinske pumpe postaju sve bitnije. „Tehnologija se može primijeniti u velikom opsegu. Mnoge zemlje, recimo skandinavske, odlično demonstriraju kako ta tehnologija radi. Čak i kad je vrlo hladno, kao recimo u Finskoj", kaže Breyer.

Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, toplinske pumpe pokrivaju deset posto potreba u zgradama. U Njemačkoj je ove godine potražnja za tim pumpama skočila za 50 posto u odnosu na prošlu godinu.

„Ali unatoč rastu potražnje investicije u toplinske pumpe još uvijek su premale da bi se ispunili ciljevi Pariškog sporazuma", kaže nam Roland Rösch, direktor centra za inovacije i tehnologije IRENA.

Prema njihovim procjenama, do 2030. bi se u toplinske pumpe trebalo svake godine uložiti četiri puta više nego sadašnjih 64 milijarde dolara