Obiteljski horor na skijama

Da nekad i terminiranje filma za kino distribuciju može biti prava umjetnost, cinizam i subverzija najbolje se može vidjeti iz primjera švedskog filma „Turist" kojeg su u kino Europi na program stavili desetak dana uoči znamenitog hrvatskog skijaškog tjedna, kratkog bijega u snježnu idilu s čijih visina, oni koji su ikad probali to dobro znaju, makar zakratko svi ovozemaljski problemi postaju nekako prizemni i nevažni.

Za ljude koji snijeg i planine pretpostavljaju suncu i moru, alpski su vrhunci jednak hedonsitički highlight kao i leškarenje na pješćanim plažama egzotičnih otoka, no za razliku od morskih žala, skijaška ikonografija na filmskom platnu nije ni približno toliko izraubana. Jedan od glavnih alata švedskog redatelja Rubena Östlunda leži upravo u poigravanju s uobičajenom gledateljskom percepcijom i(li) osobnim iskustvom skijanja kao onog idiličnog tjedna u godini nepomućenog svakidašnjim banalnim nervozama i trzavicama.

To je tjedan u kojemu su članovi obitelji upućeni jedni na druge mnogo više nego tijekom Božića, dijele zajedničke hotelske sobe ili apartmane, zajedno navlače i skidaju pancerice, skijaju, čavrljaju na žičari, u pauzi od spustova griju se kuhanim vinom, razmjenjuju tablete protiv bolova u mišićima, a navečer podgrijavaju sarmu, jedu, partijaju i spavaju. I kako ćete često čuti, vraćaju se kući „punih baterija".

Takav plan imali su i junaci filma „Turist", ovogodišnje skandinavske filmske senzacije s vjerojatnom oskarevskom nominacijom, bračni par Ebba (Lisa Loven Kongsli) i Tomas (Johannes Bah Kuhnke) te njihovo dvoje djece Vera i Harry, kad su se uputili u mondeno francusko skijalište Les Arcs. Njih četvero čine se kao skladna, zgodna, idealna mlada obitelj ispala iz televizijske reklame, sve do jednog naoko ne toliko dramatičnog incidenta koji će se dogoditi drugog dana skijanja.

Tijekom ručka na terasi restorana sve četvero promatraju kako se s planine spušta kontrolirana lavina, no kad im se skoro sasvim približi uplaše se da možda i nije baš posve kontrolirana pa koji tren prije nego što će se survati na njih Tomas uzima svoj iPhone i sunčane naočale te bježi na sigurno, dok Ebbu i djecu zaspe prah lavine koja je ipak skončala tik pred terasom restorana.

Kad se bijela prašina slegne, u kadar se vraća i Tomas pa svi zajedno sjedaju za stol nastaviti ručak, tipično skandinavski hladno, baš kao da se ništa nije dogodilo. Međutim, i protagonisti i gledatelji svjesni su kako je ta kontrolirana snježna lavina pokrenula jednu sasvim drugačiju i nekontroliranu lavinu loših vibracija te otvorila Pandorinu kutiju dugo zakamufliranih slabosti i međusobnih nepovjerenja koja se počinju oslobađati kad Ebba poznanicima tijekom večere odluči ispričati svoju verziju priče.

Cijelu recenziju filma „Turist" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.

http://nemilosrdnigadovi.com/turist-recenzija/