Pink o novom albumu 'Funhouse' i svojim porocima

Mnogo se toga izmijenilo u životu mlade glazbenice od kada je izdan njen četvrti album, 'I’m Not Dead', još 2006. Ona sama događaje pripisuje astrologiji i utjecaju Saturna koji ju nije štedio u privatnom životu, uključujući razvod od zvijezde motocrossa, Careya Harta, prošle godine. Iako je još uvijek u svojem svijetu, glasna i spontana, otkrivena je njena drugačija strana na njezinom novom uratku, Funhouse.

Oblik je to borbe sa svojim demonima i iskaljivanje ljutnje na svog bivšeg supruga koji joj je još uvijek u srcu. Glazba je nešto novo i drugačije, spoj funka, elektronike i europskog 'štih' koji je rezultat snimanja u Londonu i Stockholmu. Laganije balade obilježene su njenim snažnim glasom, no nama se ipak sviđa ona vesela i otkačena Pink, baš kakva je bila za vrijeme našeg susreta.

Ovaj je album vrlo osoban, zvuči gotovo terapeutski...

U potpunosti. Vrlo sam subjektivna kada pišem svoje pjesme! (smijeh) samo Ja! Na prošlom sam albumu malo odlutala, pa sam pisala o drugim ljudima. Pisanje je terapija, oduvijek je tako, prije nego što sam počela pisati pjesme pisala sam poeziju i vodila dnevnike. Sada mi akustična gitara omogućuje da riječima dodam i melodiju. Ljudi slušaju moje priče samo zato što sam odvratno iskrena, i ljudi to vole. (smijeh)

Totalna suprotnost 'Glupavim djevojkama', kako ste nazvali vaš hit!

Točno, tada je to bilo glupavo u veselom smislu, sada je to zaista tužno, a mediji su se u međuvremenu potrudili da takvih naivnih djevojaka više nema. 

Jeste li ikada osjetili pritisak da postanete 'glupa' djevojka, na početku karijere?

Ne, potpuno suprotno, ja sam imala taj pritisak da to nikako ne smijem postati. Jednom prilikom sam imala dugu plavu kosu, samo za snimanje spota su mi stavili ekstenzije. Jeste li ikada gledali Gremline kada napadnu kino i pred kameru iskoči jedan s plavom perikom? (smijeh) To sam ja!

Znači niste se odlučili za umjetno 'poprsje'?

Ja sam potpuni hipohondar, hvata me panika od same pomisli da imam nešto strano u svojim prsima. Među mojim prijateljicama su cure koje imaju predivno umjetno poprsje, ali ja bih se pitala 'Što je to unutra?'. 

Da se vratimo na album, Funhouse ste usporedili s lunaparkom, zato što je život upravo to...

Volim lunaparke, karneval i cirkus. Volim vlak smrti zato što se na njemu totalno 'userem od straha'.

Volite li i tamnu stranu lunaparka?

Obožavam kuću zrcala, uvijek sam bila sigurna da je iskrivljena slika tih zrcala upravo  dobra slika ljubavi u stvarnom životu. Kad si zaljubljen potpuno si dezorijentiran, ne prepoznaješ sebe. Znaš da si želio ući, ali ti nije jasno zašto. Želiš pobjeći glavom bez obzira, no opet se vratiš i kupiš novu ulaznicu. Zbog toga mislim da je lunapark dobra metafora života. Zabavno je, ali ništa nije uistinu tako kako izgleda.

Muzički, ima dosta utjecaja soula.

Namjerno ne slušam glazbu kada pišem stihove. Kada počnem raditi glazbu slušam sve, često upalim TV i slušam emisiju “Oldies But Goodies”. Tamo često puštaju Sama Cookea, Otisa Reddinga, Annie Sexton, i takve stvari, obožavam soul. Jednog bih dana željela napraviti jedan soul album.

Govorite o svojoj boli, o bivšem mužu i razvodu. No, na videu se on pojavljuje iako nije prikazan u najboljem svjetlu...

Mislim da je to bila odlična ideja. Rekla sam mu za pjesmu i kako mislim da bi bilo super da se pojavi u spotu i on je pristao, on je razumio. Rekao je 'Ti si totalni psiho, ali ja te ipak volim. Kada moram biti tamo prasice?', 'U deset' kažem, '..a što ja točno moram činiti?', 'Čini što god ti padne na pamet' kažem mu ja, i tako je bilo.

'Sober' se bavi ovisnošću. Je li teško govoriti o tome?

Tema je prilično mračna. Prilično je intimna i jedna je od pjesama koje mi pričinjavaju neugodu, to sam si namjerno učinila, volim se dovoditi u neugodne situacije. Alkoholizam sam imala prilike doživjeti u svojoj obitelji, ali i u okolini. Svojevremeno sam se sama dosta drogirala. Imam prijatelje koji su ovisni o druženju, ne mogu biti sami. Ovisnost je svuda oko nas. Gotovo su svi o nečemu ovisni, zapravo želim reći, 'Jebiga, i ja sam ovisna. Zašto to skrivati?'.

Što nam želite reći? 

Kada sam imala 13 godina, bila sam naivna i sramežljiva. Nikada nisam imala tremu pjevati pred ljudima i bila sam pomalo nepodnošljiva, ali kada je u pitanju bio ples - zaista sam željela postati plesačica u tim klubovima u koje sam zalazila. Tada sam još uvijek bila pomalo naivna i sramežljiva, no počela sam uzimati ecstasy i pobjeđivati na natjecanjima. Nakon toga sam prekinula s drogom i dalje sam nastavila pobjeđivati. To je bio moj porok, nisam se mogla osloboditi. Zato pijemo, zato činimo sve ono što činimo. Želimo se opustiti. Često kažu 'Pijem zato što sam tada iskreniji, istina je da se tada opustimo i padnu barijere. Pjesma je o tome kako pobijediti poroke svakodnevno.

Pa, koji su vaši trenutni poroci?

Trenutno ih imam mnogo. Sarkazam je jedan od jačih.

'Funhouse' vam je pomogao napisati Tony Kanal iz No Doubta…

Bilo je mrak surađivati. Pričamo o tome već sedam godina i nikako nismo uspijevali realizirati. Zapravo je nježna duša, a istovremeno zabavan, ali odličan muzičar, pogotovo basista. Užitak je bilo s njim raditi, svako malo se dogodilo da bi uzeo gitaru i odsvirao neku stvar koja se upravo meni motala po mislima.

Kako je bilo snimati u Europi?

Zadnju sam ploču snimila u L.A.-u i New Yorku i bilo je ok, ali Max White je potpuno nešto drugo kao i Eg White s kojim se nikada prije nisam susrela. Zvučala sam originalno na cijelom albumu, a osim toga kada pišem volim se zavući na sigurno mjesto sa svojim psima, a tamo sam imala tu priliku.

Na zadnjem albumu ste imali naslovnu pjesmu - pismo “Dear Mr. President”, posvećeno Georgeu Bushu. Na ovom je albumu prva pjesma “Ave Mary A”, socijalna pjesma.

Da, “Ave Mary A” više govori o svijetu. Namjerno nisam ponovno napisala “Dear Mr. President”. Ovo je izborna godina i ne bih se željela povlačiti po tim temama o kojima sada svi govore, 'Oh, još jedna politička parola by Pink'.

Imate vrlo dominantan glas, no biste li voljeli s nekom pjevačicom napraviti duet?

Želja mi je pjevati s Lauryn Hill.

One je trenutno izvan žarišta...

Mislim da je ona zaista talentirana. Njezin sam fan još od “Sister Act”. Njezin me glas ubija kao nitko drugi iz ove generacije. S Mary J. Blige bih također željela napraviti duet kao i s Billie Joe Armstrongom iz Green Daya i Gnarlsom Barkleyem. Njihov glas ima onu staru dušu.  

Planirate li ponovno surađivati s Lindom Perry?

Željele bismo ponovno raditi zajedno, ali to mora biti nešto naše, izvan svih ovih 'sranja' muzičkih kompanija. Samo nas dvije, jer naše je prijateljstvo trenutno vrlo ranjivo.

Zašto ne želite muzičke kompanije?

Zato što kompanije žele singl, a za nas je muzika život, ona nas je spojila i mnogo je važnija od jednog singla. To bi trebao biti album smo za nas.

Približavate se tridesetoj, uzrujavate se zbog toga?

Hej, tek sam napunila 29! (smijeh) Mislim da je to fantastično. Većina mojih prijatelja je starija, kasne tridesete, četrdesete. Zapravo sam nestrpljiva i veselim se tim godinama, ionako oduvijek smatram da je moja duša stara tisuću godina. Nikada se nisam družila s vršnjacima. Kada sam bila stara dvije godine tata mi je pričao o povratku Saturna. To je astrološki fenomen koji se događa svakih 28 godina, planeti se poravnaju jednako kao na dan tvog rođenja. Otprilike od 28. - 30. i od 56. - 60. godine. Za žene je to prilično nestabilno razdoblje, događaju se značajne stvari, i muškarcima, ali u manjoj mjeri. Mnoge moje prijateljice su se u tim godinama razvele, ja također. Neki su napustili posao i počeli nešto sasvim drugo, neki su dobili djecu, vjenčali se, neki su totalno poludjeli, neki su otkrili da su gay! Svijet te dobro protrese i izvuče sve iz tvojih džepova potpuno te okrene i da ti par naočala i kaže 'Hajde sad kreni dalje'.

Kako se vidite u tridesetima - novo vjenčanje, djeca možda?

Ne, vidim se isto ovako. Nikada se nisam tako vidjela, ja sam vam poput ciganke. Nadam se samo da neću izgubiti svoj smisao za humor.