Nove inverzije Mladena Žunjića

Svaki novi ciklus slikara Mladena Žunjića nosi u sebi ostanovito iznenađenje, od određene promjene motiva, izbora dominantnog kolora, blagih naznaka figuracije, usporavanja ili ubrzavanja ritma u gibanju oblika kao temeljnoj odrednici, osim ulja i akrila na velikim formatima platna .

U najnovijem ciklusu Žunjić iznova preokreće raznolike pokretljive oblike koje varira, na površinu izvlači boje koje relativno rijetko koristi, ponegdje u podlozi ili u kakvoj obojanoj plohi ili mrlji.

Ili posve jednostavno, Žunjić svoje omiljene raznovrsne forme prepušta trenutačnom osjećaju, potrebi za točnim i preciznim ritmom, koji se u valovima ubrzava ili usporava kreirajući sasvim novo pozicioniranje ovala, linija, mrlja u neočekivanoj kompoziciji.

Žunjićeve slike bilo bi vrlo prikladno gledati i doživljavati uz glazbu Igora Stravinskog, posebno uz glazbu tri baleta.

Ponekad gledatelj može imati dojam kako na mnogim Žunjićevim slikama, boja i boje posve neovisno vladaju, natkriljuju površinu platna u tvorbi nadrealnih kompozicija, međutim, ne, slikar u cjelosti kontrolira nastanak irealnih konstrukcija, intenzitet kolora i nastanak gibanja koje nastaje kao produkt zbivanja na samoj slici.

Novi ciklus Mladena Žunjića pršti snagom, njegove boje pulsiraju poput magme koja izranja iz utrobe zemlje, njegove su boje krik izronio iz nutrine, njegove su boje simbol neprekinutog ritma što odjekuje cijelim opusom.

Ponekad se slikar, kao u ovom dijelu opusu vraća prvobitnim motivima, prvobitnim motivima, nastojeći dosegnuti prvotnu zamisao.

Žunjićevi ciklusi privlače pozornost svojim snažnim, iznimnim kolorom, nelimitiranom gestom slikara u kreiranju specifičnog , nesvakidašnjeg svijeta.