Normalizacija "trumpizma"

Dvije godine nakon stupanja Donalda Trumpa na funkciju predsjednika više nema opravdanja poput: nitko nije mogao tvrditi da predsjednik Trump puno priča, a malo radi. Nitko nije mogao reći da će Kongres, koji kontroliraju republikanci i na čijem su čelu iskusni zakonodavci, voditi jedan novak u Bijeloj kući.

Nitko nije mogao argumentirano tvrditi da težina, koju nosi predsjednička funkcija, ali i značenje američke administracije, neće odvratiti Trumpa od impulzivnog djelovanja.

Sva ta opravdanja u prilog Trumpu bila su problematična još 2016. godine. Danas, nakon što je svijet doživio prve dvije godine vladavine predsjednika Trumpa, ta opravdanja su potpuno neprihvatljiva. I to zato što je on za vrijeme ove kampanje bio otrovniji i zlobniji nego ikada ranije. A takav razvoj događaja teško je bio zamisliv prije dvije godine.

Demagog i huškač na vlasti

Demagog i huškač na vlasti, koji se nedavno proglasio i nacionalistom, stalno je poticao strah od latino-američkih useljenika, Afroamerikanaca, muslimana i drugih manjina. Medije je prozvao „neprijateljem naroda", a demokrate koji se suprotstavljaju njegovoj politici nazvao je "neameričkim". Pri tome je primjenjivao retoriku koja je bila obilježena lažima, teorijama zavjere, poluistinama i notornim lažima kao političkim oružjem, s ciljem da obezvrijedi istinu i činjenice.

Duboko podijeljena zemlja

Trump je postupao i impulzivno. U više navrata ne samo da je odbijao jasno osuditi desničarske ekstremiste u Charlottesvilleu, već je pokrenuo brutalnu akciju protiv neregistriranih imigranata i pokušao učiniti sve što je u njegovoj moći da spriječi različite skupine izbjeglica, azilanata i migranata da uđu u zemlju. Transatlantske odnose stavio je pod povećalo, SAD isključio iz ključnih međunarodnih sporazuma i prigrlio autokrate. Usprkos svemu ovome, kako da se Amerikanci i dalje ne mogu okrenuti protiv Trumpa i republikanaca?

Svatko tko je putovao po ovoj zemlji i razgovarao s Amerikancima posljednjih mjeseci mogao je osjetiti da su Sjedinjene Države duboko podijeljene. Dok demokrati i tzv. "pokret otpora" bjesne zbog Trumpovog ponašanja, pristaše predsjednika i Republikanska stranka su u istoj mjeri, makar to bilo pogrešno, podržavali predsjednika i uzrujavali se zbog neslaganja demokrata.

Zbog svih tih razloga, izbori za Kongres su se odvijali tako kako su se odvijali. Demokrati su postigli minimum glasova koji su im potrebni da bi vratili pod svoju kontrolu Predstavnički dom i osigurali jednu vrstu kontrole nad Trumpom. Istovremeno su republikanci pojačali svoju većinu u Senatu. Ovo je uobičajeni scenarij na izborima za Kongres.

Međutim, demokrati su izgubili utrku na Floridi i u Teksasu. Tamo su očekivali da njihovi kandidati osvoje mjesta guvernera i tako možda uđu i u utrku za većinu u Senatu. To se, međutim, nije dogodilo. Prognozirani „plavi val" (val demokrata) nije nastupio. S druge strane, Trump i njegove pristaše mogu sada tvrditi da je njihova taktika doprinijela da se "plavi val" ne počne širiti. Usprkos tome što je Demokratska stranka preuzela većinu u Predstavničkom domu, međuizbori ostavljaju krajnje šarenu sliku.

Dobra vijest za SAD i svijet je da će Trump konačno morati popustiti u nekim od svojih skandaloznih političkih poteza i da noćna mora i najgori scenarij, po kojem republikanci preuzimaju oba Doma američkog parlamenta, nije nastupio. Odlična vijest s američkih međuizbora je i to da je u Kongres izabran rekordan broj žena, uključujući i prvu pripadnicu indijanskog podrijetla i prve žene muslimanke, - sve iz Demokratske stranke.

Loša vijest za zemlju i svijet je da ovakav ishod američkih međuizbora signalizira i normalizaciju "trumpizma", što će sigurno biti pažljivo registrirano kod raznih "mini-Trumpova" širom zemaljske kugle. Ishod ovih izbora na neki način još više boli od pobjede Donalda Trumpa prije dvije godine i zato što, kao na primjer 2016. godine, sada ne možemo reći da ne znamo što je "trumpizam".