Ništa se u EU ne dobiva na lijepe oči

Od predsjednika umirovljeničkih udruga preko načelnika općina pa do premijera, gotovo da ne postoji osoba koja se natjecala za neku javnu upravljačku funkciju u Hrvatskoj, a da u svom programu nije najavila iskorištavanje europskih fondova kao svojevrsno rješenje za sve probleme.

Ipak, čini se da ni pet godina nakon ulaska u EU, Hrvatska ne zna što bi s europskim novcem koji, uglavnom, ne koristi. HDZ-ova vlada za sve okrivljuje garnituru Zorana Milanovića (SDP) koja je, kažu, krivo programirala.

Kako je pojam „programiranje" u ovom kontekstu nepoznanica prosječnom građaninu, od konzultantice za EU fondove Ariane Vela doznali smo da je riječ o postupku kojim se identificiraju problemi koje je potrebno riješiti na razini određenih sektora i u skladu sa strateškim okvirom države članice. „Konkretno, Hrvatska je u postupku programiranja za financijsko razdoblje od 2014. do 2020. godine osmislila četiri operativna programa koji su imali ciljeve, prioritetne osi, tematske prioritete, projekte..."

Programiranjem se mogu definirati strateški projekti poput projekta Cestovna povezanost s Južnom Dalmacijom, a većinom se identificiraju prioriteti poput jačanja poduzetništva s temeljnim smjernicama financiranja i okvirnim korisnicima, kaže nam Vela i dodaje: „Država danas ima veću svijest o tome što je potrebno u odnosu na period od 2012. do 2014. godine, što je i očekivano i logično jer je lakše sada odrediti što nam u ovom trenutku treba, nego što je bilo prije pet, šest godina."

Je li Milanovićeva vlada imala prevelike oči?

Vela navodi da je vlada Zorana Milanovića zaista učinila pogrešku koncentrirajući se na sredstva koja su bila raspoloživa do kraja 2013. godine jer se pri tome manje koncentrirala na programiranje i pripremu velikih projekata za ovo programsko razdoblje.

No, aktualna ministrica regionalnog razvoja i fondova EU Gabrijela Žalac, u situacijama kada je optužuju za neuspjeh, kaže da je upravo Milanovićeva vlada postavila nerealno visoke ciljeve za iskorištavanje alociranih sredstava.

„Da, u nekim stvarima su promašili, ali u nekim stvarima nisu. Trenutačno je ugovoreno nešto više od 50 posto dostupnih sredstava, a potrošeno je nešto više od 14 posto. To je jako malo, obzirom da smo u zadnjem kvartalu 2018. godine. To može biti posljedica neadekvatnog programiranja, ali ne u potpunosti i treba pošteno reći da korisnici i sami sustavi upravljanja i kontrole i u ovoj političkoj garnituri nisu adekvatno pripremljeni za aktivnosti koje je potrebno provesti", govori nam konzultantica.

Promjene planova se odobravaju samo sposobnima

Buduće proračunsko razdoblje, tvrdi, bit će opterećeno zbog Brexita, jer više neće biti uplata Velike Britanije u budžet Unije. Očekuje se da će to smanjiti Hrvatskoj dostupna sredstva za 5-6 posto.

„To nas ne treba jako brinuti, s obzirom na podatke o iskorištenosti postojeće alokacije, ali predstavlja problem za izmjene sadašnjih operativnih programa, posebice one koje se odnose na uvođenje novih prioriteta financiranja", govori i objašnjava da je problem u tomu što prenamjena sredstava i izmjene operativnih programa ovise o potrošnji. „Europska komisija navodi da ne želi razmišljati o tome da mijenjamo prioritete i općenito operativne programe, dok ne pokažemo da smo u stanju koristiti sredstva pod uvjetima koji su trenutačno na snazi."

Alocirana sredstva se pak mogu koristiti po modelu n+3 pa su se sredstva dostupna za 2013. godinu mogla potrošiti do 2017. godine. Zaključno će Hrvatska u 2023. godini moći koristiti sredstva alocirana za 2020. godinu.

Problem je javna uprava

U neformalnim razgovorima s radnicima hrvatskih ministarstava često čujemo i da pojedino ministarstvo nema kapaciteta za provesti pojedine pozive pa se tako, na primjer, već godinama čeka raspisivanje natječaja iz sredstava Europskog socijalnog fonda za neprofitne medije.

Konzultantica Vela potvrđuje da se objave poziva, nakon objave indikativnih planova, pomiču sve kasnije i kasnije što stvara veliku nesigurnost u sustavu EU fondova. „Prijavitelji se pripremaju, očekuju pozive u najavljenim intervalima koje su institucije najavile, a oni se odgađaju. Kada je riječ o kapacitetima, državna uprava je preglomazna, a efikasnost preniska. Kvalitetna i efikasna javna uprava je preduvjet za dobro korištenje fondova. Ako želimo povećati apsorpciju, javnu upravu treba reformirati."

U provedbu nekog natječaja uključeno je više instanci pa jedno tijelo, recimo ministarstvo, priprema natječaj, dok upravljačko tijelo za pojedini operativni program odobrava natječaj. Prva instanca može raspisati i dodijeliti sredstva, no taj zadatak dodjele može proslijediti i drugom provedbenom tijelu.

Paradoksalno, na poslovima vezanim uz iskorištavanje EU fondova država je zaposlila stotine ljudi. „Većinom su plaćeni iz EU fondova, ali to i dalje, prema njihovim tumačenjima i efektima, nije dovoljno. Bilo bi jako zanimljivo vidjeti koliko su do sada koštali sustavi upravljanja i kontrole u odnosu na dosad apsorbirana sredstva. Također, ne mislim da je postupak pripreme poziva kompliciran. Postoje dokumenti, pravila i opći obrasci koji zajedno s operativnim programima služe kao podloga. Ne treba izmišljati toplu vodu, već se primiti posla", zaključuje Vela.

Liftovi nisu krenuli i ne znamo kad će

Borzan brani Milanovićevu vladu pa kaže da je njen plan bio preambiciozan za kapacitete Plenkovićeve vlade. „Nije došlo do realizacije u zadovoljavajućem postotku pa Europska komisija ne odobrava promijene u hodu. Da smo se pokazali iole uspješnima, bilo bi odobreno. Ovo je kazna hrvatskim građanima. Komisija već desetljeće radi na tom poslu i da nije bilo moguće ostvariti planirano, rekla bi odmah da je to nerealno. Ako vam Komisija odobri program, znači da je on provediv."Kako sve ovo u praksi izgleda, objasnila nam je SDP-ova eurozastupnica Biljana Borzan. Zajedno s udrugama umirovljenika pokrenula je inicijativu za ugradnju dizala u tisuće hrvatskih zgrada, a kako bi se poboljšala kvaliteta života bolesnih i starih. Predviđalo se kako bi taj projekt trebao donijeti posao brojnim domaćim tvrtkama. „Ne bih rekla da je to propalo, iskreno se nadam da će u budućnosti doći do realizacije. Kada je plan i program povlačenja sredstava rađen, ova ideja nije postojala", kaže nam. Pokušaj Ministarstva EU fondova da taj projekt doda u pripadajući operativni program je glatko odbijen, jer se Hrvatska pokazala neuspješnom u onome što si je sama ranije zadala.

Teško je naći i podobne i stručne

Situaciju na terenu opisuje posljedicom lošeg planiranja i ekipiranja. „Je li promjenom vlade došlo do micanje ljudi koji su imali iskustva i znanja? To bih morala provjeriti, ali moguće je da su profesionalci maknuti, a nisu nađeni podobni s dovoljnim iskustvom. Svaka nova vlada piše novu povijest, a neke stvari moraju imati kontinuitet", analizira eurozastupnica.

I što Hrvatska može učiniti sada? Borzan kaže da što je učinjeno, učinjeno je. „Mislim da je za ovo financijsko razdoblje kasno, ali imamo šanse u idućem. Pitanje je koliko će se to ozbiljno shvatiti. Neke zemlje slične nama, ali gospodarski puno jače, mogu si možda dopustiti da ne iskoriste europske fondove. Kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju, bila je po gospodarskim pokazateljima treća od dna. Iza nas su bile Bugarska i Rumunjska. Rumunjska nas je prestigla u međuvremenu. Očito ne shvaćamo gdje smo i koliko nam je pomoć potrebna, a tamo gdje se ona ponudi, ne koristimo je", kaže Borzan pa zaključuje: „Ništa se u EU ne dobiva na lijepe oči. Sve treba zaslužiti i naučiti procedure."