Nikad nije kasno za vježbanje

Sredovječne i starije osobe koje tjedno vježbaju minimalno preporučeno vrijeme mogu živjeti dulje od vršnjaka koji život provode sjedeći, bez obzira jesu li prije vježbale, pokazuje novo britansko istraživanje.

Tjelesna aktivnost odavno je povezana s nižim rizikom za kardiovaskualrne bolesti i određene vrste karcinoma.

Većina dosadašnjih istraživanja bavila se navikama vježbanja u određenom razdoblju života a ne obrascima ponašanja kroz dulje vremensko razdoblje, navode znanstvenici u radu objavljenom u časopisu BMJ.

Za potrebe sadašnje studije znanstvenici su ocijenili razinu aktivnosti u nekoliko navrata tijekom osmogodišnjeg razdoblja u skupini od 14.599 muškaraca i žena koji su na početku istraživanja bili u dobi od 40 do 80 godina.

Nakon prvih osam godina znanstvenici su počeli pratiti smrtnost daljnjih 12,5 godina.

U tom razdoblju umrlo je 3148 ispitanika od kojih je 950 podleglo kardiovaskularnim bolestima a 1091 je umrlo zbog raka.

Znanstvenici su mjerili tjelesne aktivnosti tijekom posla i slobodnog vremena mjereći potrošnju energije po kilogramu tjelesne težine.

Porast aktivnosti koji znači prelazak iz sjedilačkog načina života u aktivni (to je po preporukama Svjetske zdravstvene organizacije najmanje 150 minuta tjedno umjerene tjelesne aktivnosti) bio je povezan s 24 posto manjim rizikom smrti od bilo kojeg uzroka, 29 posto manjim rizikom od kardiovaskularnih smrti i 11 posto manjim rizikom od smrti od raka u usporedbi s onima koji su nastavili živjeti neaktivno.

"To šalje snažnu poruku svima nama, bez obzira na to kakve su sada naše životne okolnosti, da nikad nije kasno ugraditi tjelesne aktivnosti u dnevni ritam kako bi se uživalo u duljem zdravijem životu", kaže Soren Brage, voditelj studije i znanstvenik sa sveučilišta Cambridge u Velikoj Britaniji.

"Svakome je aktivniji život koristio", kaže Brage. "To se odnosi i na podgrupe ljudi koje su već patile od nekog ozbiljnog kroničnog stanja poput srčane bolesti ili raka na početku istraživanja".

Smanjeni rizik od smrti povezan s povećanim aktivnostima postojao je bez obzira na to koliko se u prošlosti vježbalo i bez obzira na poboljšanja pa čak i pogoršanja drugih faktora rizika poput prehrane, tjelesne težine, povijesti bolesti, krvnog tlaka i razina kolesterola tijekom niza prethodnih godina.

U usporedbi s dosljedno neaktivnim osobama odrasle osobe koje su prešle iz sjedilačke skupine u onu s nižom razinom tjelesnih aktivnosti imale su rizik od smrti bilo kojeg uzroka 24 posto manji a kod ljudi koji su dosegnuli srednju razinu aktivnosti rizik je bio 38 posto manji. Kod odraslih u skupini visoko aktivnih osoba rizik smrti bio je 42 posto manji.

Znanstvenici su izračunali da to na razini stanovništva znači da bi se s najmanje 150 minuta umjerene aktivnosti tjedno moglo spriječiti 46 posto smrti povezanih s tjelesnom neaktivnosti.

Rezultati studije osnažuju dokaze koji sugeriraju da promjene navika vježbanja kasnije u životu mogu rezultirati promjenama, kaže dr. I-Min Lee, znanstvenik s harvardske škole javnog zdravlja T.H. Chan i Brigham ženske bolnice u Bostonu koji nije bio uključen u istraživanje.

Druge studije koje su nasumično raspoređivale neaktivne osobe u skupine koje su počele vježbati ili nastavile živjeti sjedilački utvrdile su među ostalim da početak vježbanja može poboljšati krvni tlak, razine šećera u krvi, razine kolesterola i upalne promjene te smanjiti abdominalno masno tkivo, rekao je Lee.

"Uvođenje tjelesnih aktivnosti u srednjim godinama može produljiti životni vijek", ističe on.