Nije teško prepoznati lažljivca

Kako prepoznati lažova, muljatora, basnopisca? Neka to nije jednostavno, pogotovo ako mislite da je ta osoba dobra i kvalitetna. No, ako ste malo sumnjičaviji, onda problema neće biti...

Name, ako osoba daje bogate opise tko, što, kada, kako i zašto se nešto dogodilo, vjerojatno govori istinu. Ako preleti u opisu preko ovih detalja, vjerojatno laže. Koristeći ovaj vrlo jednostavan test i ništa drugo, ljudi mogu prepoznati istinu od laži s gotovo 80 posto točnosti, otkrili su znanstvenici sa Sveučilišta u Amsterdamu.

Kada je riječ o prepoznavanju laži, obično pokušavamo iskoristiti što je više moguće znakova kako bismo donijeli ispravnu procjenu. Izgledaju li drugačije? Jesu li zabrinuti? Zašto se vrpolje?

Nakon terorističkih napada 11. rujna, primjerice, zaposlenici na sigurnosti američkih zračnih luka bili su obučeni tražiti 92 znaka u ponašanju putnika koji bi mogli otkriti prevaru. Poligrafi, poznati i kao detektori laži, kombiniraju različite fiziološke podatke poput krvnog tlaka, otkucaja srca i brzine disanja kako bi otkrili moguće laži.

Previše informacija

Međutim, istraživanje pokazuje da čak i trenirani profesionalci imaju uspjeh malo bolji od slučajnosti kada pokušavaju prepoznati istinu od laži. Dio problema je u tome što dobivamo mnoštvo proturječnih podataka i pretvaranje toga u odluku o tome govori li netko laž, izuzetno je teško.

"To je nemoguć zadatak", kaže Bruno Verschuere, forenzički psiholog i glavni autor studije. "Ljudi ne mogu procijeniti sve te signale u kratkom vremenu, a kamoli integrirati više signala u točnu i istinitu prosudbu."

Još jedan problem je što ljudi imaju stereotipe o tome kako izgledaju nevini i krivi ljudi.

Detalj važan za točnost

Kako bi prevladali te probleme, Verschuere i njegovi kolege sa Sveučilišta u Amsterdamu odlučili su isprobati "radikalnu alternativu". Uputili su sudionike studije da se usredotoče samo na jedan trag - razinu detalja u priči osobe - i ignoriraju sve ostalo.

"Mislili smo da se istina može pronaći u jednostavnosti i predlažemo da se radije odustane od gomile znakova kada pokušavamo otkriti prijevaru", kažu znanstvenici.

U nizu od devet studija 1.445 ljudi dobilo je upute pogoditi jesu li rukom pisane izjave, video transkripti, video intervjui ili intervjui uživo o studentskim aktivnostima na kampusu istiniti ili lažni.

Izjave su slagali studenti koji su ili odglumili lažnu krađu ispita i lagali o tome, ili su nevino lutali kampusom i rekli istinu o svojim aktivnostima.

Sudionici studije koji su se oslanjali na intuiciju kako bi otkrili laži ili koji su koristili mnoge faktore da bi donijeli odluku, nisu bili bolji od jednostavne procjene temljem detalja u priči. Oni koji su dobili upute usredotočiti se isključivo na detalje u pričama, mogli su točno razdvojiti istinu od laži sa 59 do 79 posto točnosti.

"Naši podaci pokazuju da oslanjanje na jedan dobar znak može biti korisnije nego korištenje mnogo znakova", kažu znanstvenici.

Korištenje više znakova ili čak strojnog učenja neće nužno poboljšati točnost u otkrivanju laži.

"Jedan kontraintuitivan način suočavanja s preopterećenošću informacijama je jednostavno ignoriranje većine dostupnih informacija... Ponekad je manje više", kažu znanstvenici. Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Human Behaviour.