Nezgodne posljedice monetizacije masturbacije

Teško se sjetiti neke holivudske komedije posljednjih godina, bilo romantične, bilo neke druge koja za glavnog muškog junaka nije imala luzera. I u kojoj onda taj luzer na kraju pobijedi i/ili otfura komada „iznad svoje lige" ili se pokaže velikog srca ili... bla bla whatever... Za sve su to krivi Apatow & co. koji su luzera i geeka ubacili u prvi plan. Nema u tome naravno ništa loše, ali kao i milijun puta dosad kad se Hollywood uhvati nečega, ne pušta to nešto iz ruku dok ne izmuze i zadnji dah života, čitaj zadnji cent iz toga.

Jedan takav primjerak je i ovaj dostavljač, imenom David Wozniak (Vince Vaughn), jebivjetar s četiri banke za vratom i kamatarima ispred vrata. David je dostavljač u obiteljskom mesarskom biznisu, i treba li uopće reći, beznadežno očajan u svom poslu. Ni privatno stvari nisu bolje - kolege na poslu, tj. otac i dva brata, smatraju ga izgubljenim slučajem, a cura mu objavljuje da je trudna ali da ne želi da on, nepouzdan kakav već jest, ima išta s tim. No, mi nekako otpočetka znamo da on nije baš toliko loš, a potvrda će doći vrlo brzo.

Davida jedne večeri posjeti odvjetnik koji ga obavijesti da je sperma koju je očito revno donirao u jednoj klinici za neplodnost ranih '90-ih „proizvela" 553 klinca, od kojih ga sad njih 142 tuže za utvrđivanje očinstva. Donacije su naravno bile anonimne, pa je i cilj tužbe istjerati Davida, koji je donirao pod šifrom Starbuck, da izađe na vidjelo. Što je to s tim junacima našeg doba da upadaju u nevolje zbog masturbiranja - najprije nekidan Don Jon J.G-Levitta, a evo sad i Vince Vaughnov David?

Cijelu recenziju filma „Dostavljač" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.