(Ne)predvidivo proricanje budućnosti

George Orwell je 1948. godine predstavio uznemirujuću viziju budućnosti: Veliki brat je posvuda, a ljudi su samo nijeme korisne životinje. Država poput ogromne hobotnice širi svoje krakove. Istraživač Bernd Stegmann na institutu za futurologiju Slobodnog sveučilišta u Berlinu smatra da ova knjiga sve do danas prikazuje naš strah od dominirajuće svemoćne i sveznajuće vlade. Ova knjiga, kaže on, "ima izuzetno jak utjecaj" na pitanje nadgledanja društva od strane države.

Fikcija kao spas

"Činjenica da naša želja za fikcijom sve više raste nije bez osnove", kaže Tykwer.  "To se dešava zato što se redovito približava kraj dana. San, dakle 'mala smrt'. Mi tada tražimo priču koja nas spašava od predstojećeg kraja, koja ga odgađa ", objašnjava Tykwer. Jedna takva "priča za laku noć" je i njegov novi film "Cloud atlas" koji je upravo prikazan na Filmskom festivalu u Torontu.

"Stvarnost je u ovom filmu uvijek nekako izmjenjena, nešto će se tek dogoditi a nešto se već dogodilo. Prošlost, sadašnjost i budućnost su izmješani" objašnjava Tom Tykwer radnju svoga filma.No budućnost ne izgleda uvijek tako mračna kao kod Orwella. Na Međunarodnom sajmu elektronike u Berlinu su, između ostalih, o ovoj temi raspravljali njemački redatelj Tom Tykwer i znanstveno popularni autor Frank Schätzing. Rasprava je dovela do sljedećih zaključaka: fikcija može funkcionirati kao izbavljenje. Sve granice se mogu prijeći. Čovjek se može osloboditi od stega vremena u kojem živi.

Tehnički napredak

U kategoriju ovog žanra može se svrstati i autor bestselera Frank Schätzing. "Budućnost je jedan ogroman, prazni prostor", kaže on, "i naučna fantastika je pokušaj da se pokaže kako bi se taj prostor mogao popuniti." U svom romanu 'Granica' (Limit) pozabavio se starom temom vječno zanimljivom za čovječanstvo: kolonizacijom mjeseca. U njegovoj knjizi to se ne postiže raketama već jednom vrstom lifta. Ovo je ideja kojom se fizičari bave već neko vrijeme.

I dok film i roman Davida Mittchela "Cloud atlas" prikazuje jednu od mogućih budućnosti našeg društva, postoji još jedna grana znanstvene fantastike koja se više bavi ispitivanjem potencijalnih tehničkih mogućnosti. Pionir ovog žanra je bio francuski pisac Jules Verne. Već 1985. godine on je pisao o putovanju na mjesec, ekspediciji u središte zemlje, a kasnije je svoje protagoniste odveo na putovanje oko svijeta u 80 dana - sve ovo prije nego što su za to postojali tehnički uvjeti.

Za sociologa Edgara Gölla je kombinacija fantastike i znanosti klasika: "Znanstvenici se često služe znanstvenom fantastikom kako bi dobili nove ideje", objašnjava on. " U slučaju Orwella i Schätzinga ideje iz budućnosti se prenose na najefektivniji način."

Veći strah od budućnosti na Zapadu

Istraživači su otkrili da je strah od onoga što tek dolazi prisutniji u Americi i u Evropi nego u ostalim zemljama svijeta. Možda je razlog taj što u razvijenim zemljama čovjek u pravilu može ima više toga za izgubiti. Gledanje u daleku budućnost je luksuz, kaže sociolog Edgar Göll. Na Kubi, na primjer, puno važnije mjesto zauzimaju svakodnevni problemi poput borbe protiv siromaštva.

Slično je i u Egiptu. Ovdje se sociolog uputio u potragu za ljudima koji se brinu za budućnost. Jedan arapski kolega mu je poslao tekst koji ispituje razloge za nedostatak znanstvene fantastike u arapskom svijetu. Iako postoji "Tisuću i jedna noć" i razne fantastične bajke, one su najčešće usmjerene ka prošlosti a ne budućnosti. Još jedan dokaz za jaku dominaciju tisućljetnih struktura i tradicije u arapskom svijetu.

Fikcija kao alarm za upozorenje

Futurolozi smatraju da je besmisleno baviti se fikcijom jer se tako besmisleno potpiruju strahovi ali i pružaju temelji za pogrešna očekivanja. Koji put su zablude korisne. Tako su, na primjer, njemački turisti uvjeravali Franka Schätzinga, autora romana "Roj" ("Der Schwarm"), da im je spasio život. Knjiga je bila na listama najbolje prodavanih knjiga upravo u trenutku kada je katastrofalni tsunami pogodio obale Indonezije i Tajlanda. U knjizi Schätzing naime detaljno opisuje kako izgleda površina mora prije udara razornog vala.