Nenad Marasović izlaže u Galeriji Josip Račić u Zagrebu

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, autor zapaženog i  cijenjenog opusa, izlagač na brojnim samostalnim izložbama, slikar Nenad Marasović sedmog veljače ove godine predstavlja se u zagrebačkoj Galeriji Josip Račić izborom djela  pod nazivom Mrtva priroda.

Gdin Marasović, sedmog veljače predstavljate se s novom samostalnom izložbom pod nazivom Mrtva priroda u iznimno uglednom izlagačkom prostoru u Zagrebu, u Galeriji Josip Račić.

-Da, izlažem u galeriji Josip Račić koja je dio Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. Nevelik prostor smješten u najstrožem centru Zagreba. Baš zbog svoje veličine taj prostor djeluje intimno i komorno, kao u glazbi klubovi nasuprot velikim dvoranama. Tu stane malen broj slika ali zato reprezentativan. Dobio sam priliku da suzim izbor na ono najbolje iz tog ciklusa. Konačni odabir je napravio ravnatelj muzeja.Također smo se mogli poigrati s formatima slika. U prvu, veću prostoriju idu uglavnom veće slike i poneka manja, a u drugu - manju prostoriju idu manje slike.

Riječ je o 11 ulja na platnu s motivima hrane, nastalih u razdoblju 2009-2012.

-Slike nisu recentne, ali su dio ciklusa koji nisam nikada izlagao i čine jednu tematsku cjelinu. Obzirom na broj radova, mogli smo izabrati najkvalitetnija platna. Tema je hrana, a to uključuje golemi raspon motiva. Jer hrana može biti životinjskog i biljnog porijekla. Može biti u izvornom, sirovom stanju ili prerađena. Sve ovisi o ukusu, afinitetu i estetskim preferencama autora. Mene je tu zanimala forma, boja i tekstura pojedine hrane. To su platna slikana uljenim bojama, za razliku od današnjih radova koje radim u akrilu.

Gdin Francesci smatra ove slike najboljim dijelom Vašeg opusa.

-Kad smo dogovorili moje izlaganje u galeriji Račić, gospodin Franceschi je došao u moj atelijer da napravimo izbor radova. Gledajući  tu poveću količinu slika iskristalizirala se ideja o temi hrane. Pokazalo se da unutar te teme ima dovoljan broj kvalitetnih radova. Ravnatelj je doista izrazio pozitivno mišljenje o tim radovima. Nije očekivao da će naići na tu temu u mojem atelijeru. Poznavao me je kao slikara ljudskog tijela. U ostalom upravo sa njime sam radio izložbu ljudskog tijela u pokretu u galeriji Miroslav Kraljević prije točno trideset godina. Mene pak posebno veseli odabir hrane kao teme jer te slike nisu javno viđene, a zadovoljavaju kvalitetom.

Ciklus slika pripadaju duhu izvornog realizma.

-Ja sam slikar realizma, pogotovo kad se radi o ljudskom tijelu. U nekim drugim ciklusima ( primjerice mediteranu ) osnova je i dalje realizam ali potez je mnogo slobodniji i ekspresivniji. Što se tiče radova u galeriji Račić, osim realizma koji u svojoj preciznosti ide prema fotografiji,  postoji i slika koja je stilom realistična a po izričaju je nadrealna. Radi se o platnu imena Suicide jump na koj je riba koja je počinila samoubojstvo skokom u čašu. A opet, tematski  pripada u hranu. Volim se poigravati temom i stvarati neobičan kontekst i sadržaj. Nisu to filozofski skrivene ideje, ali često nisu uobičajeni motivi.

Slike odražavaju jednostavnost ili složenost stvarnosti života?

- I jedno i drugo. Neki radovi upravo vrište od jednostavnosti. Primjerice kolači u svojoj banalnosti i ljepoti boja. Gotovo da iskustveno možemo osjetiti okus pojedine slastice. Ili tanjur povrća pripremljenog za izradu salate. Prerezana paprika ili luk u zavodljivosti svojih oblina i kožice koja ga prekriva. Tu je i slika tanjura prženih srdela. Banalno a likovno jako. S druge strane tu je nekoliko slika na kojima su komadi mesa. Veliki formati. Brutalno i naturalistički prikazano do i najmanje žilice. Crvenilo krvi i meso obješeno na mesarskoj kuki izaziva u gledaocu potpuno suprotan osjećaj od onoga izazvanog gledanjem kolača.

Svakako, ovaj je ciklus vrlo osebujan u aktualnoj likovnoj produkciji.

-Iako se tema hrane provlači kroz povijest umjetnosti, to je zapravo periferna tema slikarstva. Sa slikom hrane ne možemo izreći svoj stav o ljubavi, naciji, položaju čovjeka u društvu itd. , ali te slike u povijesti umjetnosti odražavaju način života u određenoj  sredini i vremenu. Primjerice na baroknim mrtvim prirodama često se vidi interijer,  posuđe i imovinski status onoga čiji je dio kuće na slici. Umjetnički paviljon iz Zagreba i Galerija umjetnina iz Splita čiji je ravnatelj tada bio Branko Franceschi su 2019. Godine priredili u Zagrebu  izložbu sa temom hrane u radovima klasika hrvatske moderne umjetnosti. Izložba se zvala " Neka jedu kolače". Gospodin Franceschi  tada na žalost nije znao za moje radove vezane uz hranu.

Što je novo u atelijeru?

-Kod mene u atelijeru je uvijek radno. Elan i entuzijazam ne padaju obzirom na godine. Naprotiv, stalno sam u traženju motiva koji će nadmašiti dosadašnje radove. Znam da je to zapravo Sizifova trka za svetim gralom ali bez toga nema tenzije, erosa pa ni frustracije,  a to sve blagotvorno djeluje na kvalitetu konačnog  proizvoda.  Svakodnevno se budim gladan kontakta s platnom. Intrigira me finalni rezultat u stvaralačkom procesu, bezbrojne mogućnosti puta kojim mogu krenuti u stvaranju jednog djela. Na kraju kreativnost i veselje stvaranja je ono što umjetnika hrani.

Planovi, izložbe, monografije...

-Kod mene se najčešće stihijski događaju stvari. Planove pravim ali se uglavnom izjalove. Iskustvo  me je naučilo da ja imam vrlo mali upliv u tijek svojega života. Ono što znam je da slikam svakodnevno, da se spremam za ljeto i da bi tada ponovo trebao otvoriti svoju galeriju - atelijer na Visu. Sve ostalo je, obzirom na vrijeme u kojem živimo, nesigurno. U viškoj galeriji radim, komuniciram s ljudima iz cijelog svijeta i smišljam planove za jesen i zimu. No kao što rekoh to su samo planovi.