Nebo nad Berlinom Wima Wendersa

Wim Wenders jedan je od najznačajnijih europskih redatelja. Ne samo što su njegovi filmovi dobili najvažnije nagrade i što obavlja funkciju predsjednika Europske filmske akademije, već prije svega zbog unikatnog stila i doprinosa povijesti filma koji već sada možemo anticipirati kao ogroman. Iako još uvijek stvara nesmanjenim entuzijazmom, možemo slobodno reći da je film Der Himmel über Berlin kreativni vrhunac koji neće biti nadmašen.

Nagrađen za režiju na Kanskom festivalu, Wenders je pisao scenarij zajedno s Peterom Handkeom, čuvenim austrijskim književnikom i svojim čestim suradnikom. Priča o anđelu koji se zaljubljuje i postaje čovjek čini okosnicu epa o životu čija je suština potpuno neopisiva. Budući da ovo nije film o iskustvu već samo iskustvo, moguće je grubo skicirati fabulu dok snoliki ostatak ostaje duboko skriven u gledatelju da utječe i oblikuje različita osjećanja koja ćemo tek doživjeti.

Slika Demiela i Kasiela koji bdiju nad gradom, trapezistkinje Marion dok izvodi točku, slika žene koja instiktom osjeća ljubav i djeteta koje se usamljeno igra, možda su samo dio nekog déjà vua. Sve te slike potpuno su čiste u svojoj čulnosti, a rečenice koje likovi izgovaraju češće su introspekcija nego naracija. Stoga je Wenders ništa drugo do pjesnik čija je poezija determinirana s 24 slike u sekundi i zarobljena u bezgraničnom prostoru između jave i sna.