Može li se Angela Merkel još izvući?

Deutsche Welle: Gospodine Falter, Angela Merkel otvara vrata stotinama tisuća izbjeglica, može li se ona još izvući ili se ona upravo natječe za Nobelovu nagradu za mir?

Falter: Na pomisao da se Angela Merkel izbjegličkom politikom natječe za Nobelovu nagradu za mir sam već i sam došao. Ne vjerujem da je to njezin glavni cilj. Vjerujem da bi se ona mogla izvući, dakle da neće pasti ukoliko nam pođe za rukom da priljev izbjeglica svladamo administrativno i financijski. I ukoliko nam pođe za rukom da izbjeglice u određenoj mjeri integriramo. Ukoliko nam to ne pođe za rukom ili ukoliko u idućoj godini dođe ponovo tako veliki broj izbjeglica, onda bi se Angeli Merkel pripisala krivica i to bi joj naštetilo.

Zapravo kancelarka slovi kao ekstremno racionalna i upravo više nego hladna. Kako, dakle,objasniti odjednom veliko srce Angele Merkel? Navodi se da Merkel stvari promatra s obzirom na krajnji rezultat. Sada se ona stavlja na čelo pokreta kulture dobrodošlice. Jesmo li mi nešto previdjeli u njenoj osobnosti?

Vjerujem da i racionalni ljudi svakako mogu imati i humanitarna uvjerenja, da mogu imati veliko srce, ali da oni normalno ne dozvoljavaju da srce preuzme nadmoć kada je riječ o donošenju odluka. Vjerujem da je kod Angele Merkel odjednom tu bio uvid da se uopće više ne možemo obraniti. To je tako bilo i svojevremeno u pitanju atomske energije kada je nakon havarije u Japanu došlo do vrlo brzog prestanka korištenja te energije. Mi bismo stvorili ogroman kaos ako bismo zatvorili naše granice. Zapravo mi ih ne možemo i ne smijemo uopće zatvoriti. U najmanju ruku bi u susjednim državama time bio prouzročen kaos, s ogromnim pritiskom na nas. Dakle, preuzmimo mi sve na nas i rješavajmo to aktivno. Pri čemu je ta formulacija vjerojatno zvučala pomalo nesretno. Takoreći kao poziv svim potencijalnim izbjeglicama u svijetu koje dolaze k nama.

Ne, ne vjerujem. To je sada, vjerujem, već treći put da je donijela vrlo brze odluke. Bilo je to, kao što sam rekao, prilikom odluke o prestanku korištenja atomske energije, bio je to slučaj s vojnom obvezom, što također nije bilo planirano, i sada imamo jedan takav treći slučaj. Ovdje ona naginje usamljenim, ekstremno brzim odlukama, gdje se onda ipak moramo zapitati: je li ona zaista razmislila o svemu do kraja? Vjerujem da nije dovoljno promislila o problemima koji će doći nakon prestanka korištenja atomske energije. Isto bi se sada moglo reći kada je riječ o izbjeglicama.

Vidite li Vi bilo kakav politički koncept u politici Angele Merkel prema izbjeglicama?

Ne vidim zaista politički koncept. Ona je sve samo ne glupa žena, sve samo ne iracionalna žena. Njezin koncept zapravo može biti samo to da pokušamo svladati ovaj priljev koji sad imamo. Ali ona je također u međuvremenu shvatila da dugoročno ovako ne može dalje, da ne možemo svake godine primiti milijun ili više izbjeglica. Također ne vjerujem da iza toga stoji koncept po kojem bismo na ovaj način smisleno mogli riješiti demografske probleme koji nastaju kod nas usljed starenja stanovništva. Tu su još i problemi koji su preveliki, a koji bi takorekuć mogli nastati kao kolateralna šteta.

Do sada je CDU svoju predsjednicu i kancelarku slijedio skoro na slijepo. Riskira li ona sada solidarnost iz baze?

Da, ona ima problem. U bazi gunđaju, gunđaju i birači. Ako se dobro pogledaju najnovija istraživanja onda se ipak vidi da se ovdje nešto urušava, da se nešto mijenja, da je prisutno jako puno skepse. I ako se normalno razgovara s ljudima svih razina obrazovanja onda skoro da nema poleta, naprotiv. Tu se postavlja veliki upitnik. Vjerujem da ona ovdje gubi na autoritetu. Autoritetu koji je postigla posljednjih desetljeća.

Može li njemačko društvo u kratkom vremenu svladati tako masovno doseljavanje? Brojni kažu da Pegida trenutno samo miruje.

Da, to je opravdano pitanje. I ja sam vrlo skeptičan da je jedno društvo koje stari, kao što je naše, koje je postalo relativno udobno, u stanju zaista izdržati takvu integraciju bez lomova i bez napetosti. To se također ne može uraditi u godinu dana, to će trajati puno godina. To traje najmanje pola do jedne generacije, dok se jedna tako velika količina doseljenika, koja ovaj put ne dolazi postupno, nego odjednom, bude zaista mogla integrirati u društvo. Među njima postoji puno nepismenih. Među njima je malo onih koji tako govore jezik da se mogu poslovno integrirati. Ovdje dakle dolaze ogromne zadaće za Saveznu Republiku Njemačku, za ovo društvo. Nisam siguran je li društvo spremno dugoročno trpjeti ograničenja koja su s tim povezana.

Profesor Jürgen Falter predaje politologiju na Sveučilištu Johanna Gutenberga u Mainzu.