Motiv križa u opusu Stipe Ivaniševića

Stipe Ivanišević, akademski slikar iz Splita istaknuti je pripadnik suvremene, aktualne hrvatske likovne umjetnosti, kontinuirano joj doprinoseći svojim specifičnim i umjetničkim, vrlo zasebnim djelom, koje se ističe snažnim kolorom i iznimnim autorskim rukopisom.

Stipe Ivanišević svakodnevno djeluje u tišini i osami svoga atelijera, samozatajno, u neprekinutom nizu suočavanja s lepezom raznolikih motiva, slikajući na svoj način i onako kako mu naviru misli i osjećaju, često pritisnut svakodnevicom i njezinim svojevrsnim realnostima, predajući u školi, nastojeći približiti srž umjetnosti mladima.

U redovitom druženju sa samim sobom u atelijeru, slikaru i kist i paleta i svaka boja ponaosob postaju bliži, pretvaraju se u odane sudruge, jedine vjerne i dokazane pratitelje u tih nekoliko dugih trenutaka kao vječnost dok nastaje, dok se rađa slika, dok se stvara i pojavljuje se na ovome svijetu, kao novi čovjek, kao nova stvarnost , nova slika.

U tim trenucima osamljenog drugovanja i motiv postaje blizak, sve bliži slikaru i on nastoji, zauzvrat, u ime te bliskosti, naslikati svu višeslojnost motiva,koju vidi i doživljava, u njegovoj jedinstvenoj pojavnosti, jednostavne forme i duboke složenosti.

Da, to je križ, motiv križa koji živi svoj više tisućljetni život u umjetnosti, ponikao između neba i zemlje, vjerojatno najčešće korišteni sakralni mmotiv.

Stipe Ivanišević u posljednjem je agilnom razdoblju realizirao niz slika u u ulju i akrilu, na platnu ili drvu, u srednjim i velikim formatima, istražujući mnogostruke mogućnosti jedinstvenog motiva križa, koga na jednoj seriji slika uočavamo i vidimo kao obrise, kao tek naznačeni oblik u sumaglici ili samo dio križa, stroge linije geometrijskih formi, djelomično iskorištenih, pa se cjelina motiva tek naslućuje, nazire u slojevitim nanosima snažnog kolora, dodatno gledatelja uzbuđujući svojom tajanstvenošću, prikrivenom, skrivenom mistikom.

Na velikim se formatima sjajno ocrtava drama , uznemirena tektonika dominantnih ploha slojevitih nanosa boje, napetost unutar volumena slika izuzetna je, slijed događanja je na vrhuncu.

Istodobno, drugi dio ciklusa nose slike na kojima je motiv križa sličan urezanom znaku na kamenu ili drvu ili na tlu, nejednakih dijelova , često samo poput grubih ukrižanih gesta ruke i oštrice.

Ivaniševićeve slike, i akrili i ulja novoga ciklusa, na raznolikim formatima, nose duboku višeslojnu simboliku znaka jednostavne ali jedinstvene forme, u izvrsnoj auto'rskoj, slikarskoj izvedbi sa setom tamnih boja, s iznimnom plavom .

Ivanišević je slikar istraživač, suočavatelj s problemom što ga nosi motiv, u stalnom u nastojanju da odabrani motiv pretvori u u samo njemu svojstvenu materiju.

Kontinuirano slikajući križ, slikar uranjen u transcedentno, sve se više zbližava sa svojim motivom, koji mu se svakim potezom kista, sve više otvara, postajući samo njegov, slikarev.