Mogu li izbori u Iraku zemlji konačno donijeti stabilnost?

Na druge parlamentarne izbore poslije američko-britanske invazije 2003., pozvano je u nedjelju 19,8 milijuna Iračana i to bi glasovanje zemlji trebalo donijeti novo doba nakon diktature, rata i nasilja, uspostaviti sudjelovanje svih zajednica u vlasti, a Washingtonu potvrditi da može mirno povući svoje vojnike.

Glavni ulog izbora je odaziv svih zajednica, posebice sunita za koje se ne očekuje bojkot birališta kao 2005., kada se prvi put birao parlament poslije svrgavanja Sadama Huseina.

Izbori su odlučujući "jer se održavaju uoči povlačenja američkih borbenih snaga", drži Joost Hiltermann iz Međunarodne krizne skupine u Bruxellesu.

Izbori su "trenutak istine za američkog predsjednika" Baracka Obamu, ocjenjuje Reuters i dodaje da bi moguće poslijeizborno sektaško nasilje ozbiljno poremetilo njegove planove da do kraja kolovoza povuče svoje borbene vojnike.

Obama je u svojoj izbornoj kampanji obećao brz kraj rata koji su Sjedinjene Države platile životima svojih 4,300 vojnika i stotinama milijardi dolara, ali ne želi "u neredu ostaviti zemlju u koju je uloženo toliko mnogo krvi i novca" već želi da "Irak postane uspješna priča kako se ne bi zaključilo da je sve bilo uzalud", piše Reuters.

Kako je Obami u 2010. prioritet suzbiti visoku nezaposlenost u SAD-u i pokrenuti gospodarski oporavak, on želi da Irak dobije stabilnu, prijateljsku vladu koja će ispratiti američke vojnike krajem 2011., i biti sposobna rješavati sva, pa i najsloženija pitanja.

Iračko gospodarstvo u funkciji

Buduća vlada imat će "titansku zadaću opet staviti u funkciju iračko gospodarstvo. Za rješavanje problema javne uprave, opskrbe strujom, vodom i stambenog pitanja ''morat će u idućih sedam godina uložiti 300 milijarda dolara od izvoza nafte'', rekao je za AFP Hamid Fadil, profesor političkih znanosti u Bagdadu.

Reuters ocjenjuje da su izbori "trenutak istine za američkog predsjednika" Baracka Obamu, te dodaje da bi moguće poslijeizborno sektaško nasilje ozbiljno poremetilo njegove planove da do kraja kolovoza povuče svoje borbene vojnike.

No, unatoč padu nasilja u zadnje dvije godine Irak je i dalje opasno mjesto za život sa svakodnevnim bombaškim napadima koji ciljaju snage sigurnosti i običan puk, a izvode ih sunitski pobunjenici i skupine povezane s Al Kaidom. I u četvrtak, kada su počela prijevremena glasovanja za vojnike, policajce, bolnice, počinjen je niz krvavih atentata u glavnome gradu Bagdadu.

Odaziv sunita na izbore kojih je Iraku 23,6 posto, nasuprot većinskih šijita s 58,8 posto, trebao bi pokazati da oni prihvaćaju sudjelovanje u politici iako su izgubili prevlast kakvu su uživali za Sadama Huseina.

Treća zajednica, Kurdi, dala je na znanje da nije povezana niti s jednom snagom i da će koalirati s bilo kojim pobjednikom.

Osim dviju dominantnih stranaka, PUK i KDP, pojavila se i treća kurdska stranka, Lista za promjenu, no iako sve tri dijele stajališta o nacionalnom pitanju iračkih Kurda u odnosu na središnju vlast u Bagdadu, njihova suparništva mogla bi oslabiti kurdski blok u parlamentu, piše Reuters.

Za 325 zastupničkih mjesta, od kojih je 8 namijenjeno manjinama, a 82 ženama, natječe se 6.218 kandidata, od kojih 1.801 žena. Ukupno je 86 izbornih lista, a kampanja je protekla relativno mirno unatoč prijetnjama Al Kaide.

Šest šijitskih kandidata za premijera

Za premijera se natječe šest šijita, među njima sadašnji premijer Nuri al-Maliki, kandidat Saveza za pravnu državu koja je pobijedila na pokrajinskim izborima 2009. Iako je uspostavio državnu vlast u doba najvećeg šijitsko-sunitskog nasilja, oslabljen je novim atentatima.

Iz stranke Vrhovnog islamskog vijeća Iraka natječu se potpredsjednik Adel Abdel Mahdi, doktor ekonomskih znanosti koji je prolazio razne političke faze: od maostičke, preko pristaše iranske revolucije do zagovornika tržišne ekonomije i decentralizacije.

Drugi iz te stranke je Baker Džaber Solagh, inženjer i sadašnji ministar financija, kojega suniti optužuju da je kao ministar unutarnjih poslova 2005., formirao "eskadrone smrti u policiji", što on niječe.

Ijad Alavi, liječnik i premijer prve iračke vlade uspostavljene nakon invazije 2003., vodi Irački blok u kojem su istaknuti suniti. Bio je član stranke Baas Sadama Huseina s kojim se posvađao te izbjegao u egzil, no danas se protivi "debasifikaciji".

Doktor matematike Ahmed Šalabi je najsporniji političar. Gotovo cijeli život proveo je u inozemstvu. Zagovarao je invaziju 2003., te podastro američkoj administraciji lažne tvrdnje da je Sadam Husein posjedovao oružje za masovno uništenje što je bio izgovor za rat. Postao je premijer 2005., no SAD ga se odrekao kao iranskog agenta. Šalabi je član šijitske liste Iračkog nacionalnog saveza i mogao bi biti kandidat radikalnog vjerskog vođe Moktade Sadra.

Ministar unutarnjih poslova Džavad Bolani, laik, bivši vojni inženjer, nije nikad napuštao Irak i nada se pobjedi kao kompromisni kandidat.

U zemlji s 30.000 milijuna stanovnika otvorit će se 46.000 birališta, a promatrača će biti do 600 stranih i do 300.000 lokalnih. U Bagdadu će za sigurnost skrbiti do 200.000 vojnika i policajaca. Prvi rezultati očekuju se 18 ožujka, a konačni krajem mjeseca. (hina/metro-portal)