Ministri financija žele više investirati

Već dugo izgleda kako Pariz i Berlin imaju različita gledišta, kako riješiti gospodarsku stagnaciju koja je zahvatila gotovo cijelu zonu eura. Utoliko je veće oduševljenje francuskog ministra financija Michaela Sapina nakon sastanka ministara financija Europske unije u Luxemburg, kako će sad Njemačka i Francuska zajedno potražiti put za više investicija i za oživljavanje gospodarstva.

"Tu sam potpuno suglasan sa Wolfgangom Schäubleom", izjavio je francuski ministar nakon razgovora s njegovim njemačkim kolegom. "Mi ne želimo nikakve stare recepte, želimo da Njemačka i Francuska mogu brzo i praktično djelovati kako bi stvorili nešto novo."

Ali francuski ministar ipak nije objasnio, što se tu ima pronaći novoga kad treba naći izvor novca. Berlin s jedne strane tvrdokorno ustraje na "starim" granicama državnog duga zemalja članica EU, pri čemu ministar Schäuble naravno nema ništa protiv da privatni kapital, dakle individualni poduzetnici, investiraju i u infrastrukturne projekte.

Kako će sve to konkretno izgledati i gdje bi privatnom kapitalu trebao biti motiv da, usprkos bojazni kako će sve biti još gore, otvore blagajnu - to bi, kako je izjavio ministar Sapin, trebali dogovoriti 20 listopada na sastanku ministara financija u Berlinu.

EU + države + privatni kapital

Usprkos optimizmu francuskog ministra, njemački ministar Schäuble ponavlja stara upozorenja: "Mi moramo naš prioritet više usmjeriti na investicije, ali to ne možemo učiniti na kratak rok jer je većina izdataka zakonski vezana u državnom proračunu. Tu nema toliko prostora koliko misle neki koji nam dijele savjete."

U svakom slučaju, ideja jest da se ova zajednička njemačko-francuska inicijativa poveže sa investicijskim programom nove Europske komisije čiji će volumen, prema riječima budućeg predsjednika Jean-Claude Junckera biti oko 300 milijardi eura.

Ipak, i dalje ostaje najveće pitanje - odakle da dođe taj novac?

Povjerenik za financije Jyrki Katainen je na sastanku europskih ministara financija je dao naslutiti kako bi taj golemi iznos trebao biti mješavina novca koji je već u zajedničkoj blagajni Europske unije, financijskih sredstava iz nacionalnih investicijskih programa te uz to još i "svježeg" novca.

"Temeljna ideja jest da se udruže javna sredstva iz proračuna Europske unije i ona iz nacionalnih država članica. To bi trebao biti katalizator koji bi privukao privatni kapital. Želimo uključiti što je više moguće kapitala privatnih poduzetnika kako bi sa takvim poduzetnicima investirali na osnovi partnerstva", izjavio je Katainen.

Državne blagajne nisu vreće bez dna

Glavni spor koji već mjesecima traje između Njemačke i zemalja poput Francuske ili Italije jest da se Pariz ili Rim zalažu za investicije u svojim zemljama i to čak i pod cijenu da se države zadužuju više nego što bi smjele po načelima o stabilnosti zajedničke valute iz Maastrichta. Berlin i njemački ministar Schäuble odbijaju to rješenje i ustraju na "zdravom" državnom proračunu bez novih dugova.

Njemačka je zbog tog stava morala slušati i oštre kritike iz SAD na nedavnom godišnjem zasjedanju MMF-a u Washingtonu. I predsjedavajući zone eura, nizozemski ministar financija Jeroen Dijsselbloem je upozorio Njemačku kako ne može "ostati spavati na staroj slavi", jer su već i godine prošle od kako je Berlin proveo svoje reforme tržišta rada.

Reforme, upozorio je nizozemski političar Njemačku, "trebaju biti stalan proces."

Ipak, Dijsselbloem je "dao packe" i Francuskoj upozoravajući je kako nema nikakvog "novog rješenja" koji bi Pariz poštedio da stabilizira svoj državni proračun. Jer po postojećem nacrtu, Francuska se i slijedeće godine namjerava upustiti u nove dugove u iznosu od 4,6 posto BDP-a, makar je dopuštena granica 3 posto.

Ministar Sapin je još uoči puta u Luxemburg tvrdoglavo najavljivao kako se "ništa više neće mijenjati" na nacrtu tog proračuna, ali samo nekoliko sati kasnije nakon sastanka sa europskim kolegama je izjavio kako je "jasno" da će se u parlamentarnom procesu još mijenjati iznos s kojim Francuska računa slijedeće godine.

Možda baš zbog toga jer i procjene gospodarskog rasta u Njemačkoj više ni izdaleka nisu tako dobre kao što su donedavno bile, njemački ministar Schäuble je izjavio kako se "potpuno slaže" s Dijsselbloemom. "Mi smo dokazali u Njemačkoj kako solidna politika proračuna i veći gospodarski rast nisu nikakve proturječnosti, nego pretpostavke koje jedna drugu nadopunjuju."

Samo zajedno u "čišćenju grada"

Jer obzirom na ozbiljnost stanja u gospodarstvu Europske unije, niti jedna zemlja niti njen ministar ne želi ostati sam u borbi sa izazovima. Baš kao što Pariz želi razgovarati, tako se niti Europska unija ne želi upustiti u otvoreni sukob s Francuskom. Tako je i njemački ministar Schäuble izjavio kako je "pun pouzdanja kako se može naći rješenje za Francusku." Ali je i dodao da se europski problem jedino može riješiti sukladno jednoj poslovici iz njegovog kraja: ako svatko pomete pred svojim vratima, onda će i čitav grad biti čist. A to se odnosi i na Pariz.

Jer osobito obzirom na goleme planove Europske središnje banke o "sanaciji" komercijalnih banaka - zbog čega je Draghi također bio na udaru kritike na zasjedanju MMF-a -, predsjednik njemačke središnje banke Jens Weidmann je još jednom upozorio kako nipošto nije vrijeme da se poigravamo sa stabilnošću zajedničke valute i zatražio i od Europske komisije da ostane "tvrda" prema Francuskoj.

Mnogim političarima se čini kako više ništa ne pomaže da bi se smanjila nezaposlenost i povećao gospodarski rast.

Tako i stručnjak za financije njemačkih socijaldemokrata u Europskom parlamentu Udo Bullmann traži od komisije da se više bavi investicijama nego politikom štednje: "Europska komisija konačno mora početi djelovati i gledati preko uskih rubova politike rezova i strukturalnih reformi. Za ništa manje od toga nije odgovorna."

Ali ministri financija zone eura nipošto nisu uvjereni da se Grčka doista toliko oporavila. Tako je i austrijski ministar financija Johan Georg Schelling oprezno izjavio kako vijesti iz Grčke "govore kako se tom problemu treba prići veoma oprezno i sa skepsom. Grčka je doista uspjela u veoma kratkom roku vratiti se na tržište kapitala, no je li to samo trenutna situacija ili će potrajati duže vrijeme - to se ne može procijeniti sa punom sigurnošću.

"Za to vrijeme u zemlji koja je postala simbolom krize u zoni eura - u Grčkoj se popravlja stanje tek puževom brzinom. Zemlja koja je iz "europskog kišobrana" morala posuditi više od 240 milijarde eura sada može već sama posuditi novac na tržištu kapitala uz uvjete koji se barem donekle mogu plaćati.

Ali grčki premijer Samaras se svakako želi već do kraja ove godine riješiti nadzora, u Grčkoj toliko omražene "trojke", predstavnika Europske komisije, Europske središnje banke i Međunarodnog monetarnog fonda. To je tek donekle gospodarska, a mnogo više politička odluka: slijedećeg proljeća su u Grčkoj prijevremeni izbori i Samarasu bi svakako pomoglo da biračima može pokazati kako se ta zemlja konačno "osovila na vlastite noge."