Milan Bandić o "atmosferi beznađa"

Kako ocjenjujete stanje sigurnosti u Gradu Zagrebu, ako uzmemo u obzir svakodnevna premlaćivanja i česta razbojstva i ubojstva? 

Prije svega, moram reći kako je pitanje sigurnosti u gradu znatno složenije pitanje od isključivo odgovornosti policije ili bilo kojeg drugog pojedinačnog aktera. Ono je odraz općeg stanja u društvu, u gradu, ono je izraz sustava vrijednosti, posebno mladih i onih koji su odrasli u proteklih blizu dvadesetak godina, kad nije samo jedan društveni sustav zamijenjen drugim, a tzv. društveno vlasništvo nestalo u hrvatskoj verziji grabežne privatizacije. Cilj te privatizacije nije bio osiguranje kontinuiteta dostignute kvalitete života, posebno osiguravanjem kontinuiteta zapošljavanja i školovanja, već preraspodjela materijalnih dobara, zemljišta, građevina i sl.

Tko je kriv za takva stanja?

Raslojeno društvo, a pogotovo kad nije jasno kako su bogati postali bogati, kako se njihova „zlatna mladež" već iza 18 godina šepuri skupim autima, novcem, stvara atmosferu u kojoj i dio siromašnijih u nastojanju da dosegne taj standard smatra kako je sve dozvoljeno. S druge strane imamo atmosferu beznađa, posebno među mladima, koja se manifestira nasiljem, rušilačkim porivima, tučnjavama koje su čak i dogovorene.

Zašto niti jedan državni ili gradski dužnosnik ne prepoznaje ulično nasilje kao jedan od najvećih društvenih problema? Zašto se ne ulaže u projekte suzbijanja uličnog nasilja i, posebice, maloljetničke delikvencije?

To naprosto nije istina. Prepoznajemo ulično nasilje kao društveni problem, ali tu riječi nisu dovoljne. I  što znači: ulaže? U pitanju je obitelj, škola, prijatelji, sustavi vrijednosti u kojima odrasta mladež i maloljetnici, mi u gradu, država, policija. Obitelji su pretrpjele posljedice promjena u društvu, škole također. Policija mora prevenirati i sankcionirati prekršaje i kaznena djela ali ne može zamijeniti sve društvene aktere koji su pozvani da Zagreb i Hrvatsku učine mjestom ugodnim i sigurnim za život.

Postoji percepcija da Vi, braneći navijače koji nakon utakmica uništavaju tramvaje i drugu gradsku imovinu, zapravo relativizirate nasilničko ponašanje.

Percepcija je naravno kriva. Navijačke skupine dio su životne identifikacije mladih. Jedini sustavno pokušavamo komunicirati s njima, osigurati im prostor i uvjete za rad i druženje, poticati navijanje „za svoje" a ne „protiv" i razbijačke porive, jer svaku razbijenu stvar u gradu plaćaju ti mladi i njihovi roditelji.

Nedavno ste oštro prozvali Policijsku upravu zagrebačku. Je li to samo 'predstava za javnost' ili će se Grad uključiti u podizanje stanja sigurnosti? Što najviše zamjerate policiji?

Zamjeram policiji što brže ne otkriva počinitelje teških kaznenih djela, ali sam daleko od toga da operem ruke samo prozivanjem policije. Uostalom policija dolazi 'na kraju' kad je djelo već učinjeno, a svi zaduženi za prevenciju oprali su ruke.

Razumljivo je da se ne miješate u kadrovske križaljke u policiji, no mislite li da je do smjene bivšeg načelnika Marijana Tomurada došlo samo zato da bi se pokazalo kako se 'nešto ipak radi'?

O toj smjeni ne mogu suditi. S Policijskom upravom zagrebačkom imali smo dobru suradnju dok je vodio Marijan Tomurad, a njegovat ćemo je i dalje jer je to naša obveza i odluka.

Najavili ste da će gradski parkovi dobiti svoje čuvare, tj. 'domare'. Kada će taj projekt zaživjeti?

Koliko znam, trebali bi biti spremni već sredinom kolovoza.

Što bi hrvatska Vlada trebala učiniti da se smanji opći kriminalitet? Hoće li Grad nuditi zakonske prijedloge? 

O tome sam sve rekao. U pitanju je ukupno stanje u društvu, njegove vrijednosti i perspektive, a ne samo sustav kazni koji uostalom postoji i sada.

Mediji Vas često prozivaju za 'spregu s građevinskom mafijom'. Kako na to odgovarate? Jeste li se obogatili na račun građevinskih kapitalnih investicija?

Reći ću ovo prvi, ali ne i zadnji put. Dio poduzetnika, dijelom i zbog nerazvijenosti drugih segmenata gospodarstva i profita kod građenja orijentira se na tu djelatnost. Što se tiče zagrebačke gradske uprave, oni koji rade u zakonskim okvirima koji su nam svima zadani, po definiciji su naši partneri, a onima koji se kreću izvan toga trebaju se baviti institucije pravnog sustava. 

Problem je što taj okvir štiti vlasnike zemljišta pa i mešetare, a najmanje prava daje Gradu kao javnom akteru. To se događa i kad poduzetnici grade čitave komplekse stanovanja a nama ostaje gradnja cesta, vrtića, škola, igrališta. Mi pak za svaku gradsku akciju kupujemo zemljište na, rekao bih „divljem" tržištu nekretnina na kojem smo najmanje zaštićeni. U tom dijelu prirodno je da se graditelji bolje snalaze. 

Preostaje nam da kao odgovorna gradska uprava servisiramo svaku gradnju koja je zakonita i u skladu sa gradskim urbanističkim i drugim dokumentima. Zainteresirani smo za gradnju jer ona potiče i druge grane gospodarstva a doprinosi i gradskom proračunu. Izlaz vidimo u iskustvima koje nam nude europski gradovi. Nema tu izlaza izuzev jasnog zakonskog formuliranja obveznog partnerstva javnog sektora, poduzetnika i vlasnika zemljišta u građenju grada. 

Što se tiče kapitalnih investicija, proučite naš zakon o nabavi koji obvezuje javni sektor, sve će vam biti jasno. Nema tu prostora za nikakve malverzacije a svi smo «izluđeni» pravima svih osim Grada kao investitora, naravno, javnih sredstava. Usto, ne budite površni. Zakopajte malo po dijelu najžešćih kritičara izgradnje Zagreba, među njima su akteri stanja koje djeluje kaotično. Proučite proceduru donošenja GUP 2003. i njegova rješenja, primjedbe i amandmane koji nose svoje ime i prezime, sve će vam biti jasnije.

Ekoudruge kažu da Grad vodi politiku devastacije javnog prostora. Najpoznatiji je primjer plan uređenja Cvjetnog trga.

Devastacija javnog prostora? Pored Bundeka, dječjih igrališta, garaža kojima ćemo ukloniti dio automobila s pješačkih površina, Gornjega grada, parka na mjestu gdje je bila planirana zgrada banke uz Aveniju Vukovar? To što se događa u Zagrebu naprosto je politički angažman nekih, tobože nepolitičnih udruga i pojedinaca, među kojima ima, naravno, i iskreno zabrinutih za grad. 

Konkretno, Donji grad izgradio je pretežno privatni kapital, pa će ga taj i prije obnoviti nego skromniji javni. Rado bih čuo prijedloge umjesto lupanja u tave, jer Donji grad je u teškom stanju - zapušten, iseljavaju se trgovine, stanovnici i poslovne aktivnosti.

Što biste još poručili Zagrepčankama i Zagrepčanima?

Želim nastaviti svoj projekt preporoda Zagreba koji je desetljećima podinvestiran poprimio i sva prateća obilježja straha od promjena. Pokušajte pobrojati samo dio onoga što smo, prvenstveno u javnom sektoru, uradili od 2005. i 2001. pa ćete vidjeti koliko su pojedine ocjene neutemeljene i netočne. Za mene i uvredljive jer sam se posve posvetio tim projektima i gradu.