Međunarodna svemirska postaja je veliki laboratorij

Mnogi astronauti i dužnosnici američke Nacionalne agencije za istraživanje svemira kažu da je ostavština 30-godišnjeg programa svemirskih raketoplana - Međunarodna svemirska postaja. Postaju se smatra velikim znanstvenim laboratorijem, ali su i shuttlovi bili poprište brojnih znanstvenih eksperimenata.

Zamislite pripravljanje napitka od prljave vode, mokraće i znoja kao glavnih sastojaka. Onda dodajte još i problem spravljanja tog koktela u svemiru. Astronauti na Međunarodnoj svemirskoj postaji eksperimentiraju s nečim što se naziva Forward Osmosis Bag, a stvara pitku vodu u uvjetima mikrogravitacije.

Howard Levine iz NASA-inog Svemirskog centra Kennedy na Floridi, koji vodi taj projekt, kaže: "Predočite si to kao vrećicu unutar vrećice. U vanjsku vrećicu se stavi prljava voda, odnosno voda koju astronauti ne bi mogli piti. U unutrašnjoj, čistoj vrećici nalazi se koncentrirana otopina šećera koja osmozom čisti vodu."

NASA kaže da je taj proizvod već bio uspješno korišten u okviru humanitarne pomoći nakon prošlogodišnjih potresa na Haitiju i u Čileu, a bio je testiran i u Sjedinjenim Državama nakon uragana Katrine. Znanstvenici se nadaju da će funkcionirati i u svemiru. "Tim sistemom vodu se povuče kroz polupropusnu opnu, pri čemu se selektivno isključe elementi, spojevi, bakterije, virusne čestice ... sve što nije poželjno. Na kraju imate napitak koji možda 4 do 6 sati kasnije mogu popiti članovi posade" - kaže Howard Levine.

Ukoliko će osmotska vrećica funkcionirati u svemiru, onda ju inžinjeri žele uklopiti u buduća svemirska odijela. Kako kažu, mala osmotska naprava mogla bi biti sastavni dio odijela, moguće reciklirajući astronatov znoj ili mokraću u pitku tekućinu tijekom dužih svemirskih 'šetnji'. To je samo jedan od mnogih opita koji se provode na svemirskoj postaji, ali su i sami raketoplani često bili mjesto održavanja eksperimenata, uključujući i posljednju misiju.

Među tim eksperimentima je i Micro-2A, koji vodi Cynthia Collins, znanstvenica koja proučava zajednice, ali ne ljudi, nego bakterija. Collins je profesorica kemijskog i biološkog inžinjeringa pri Politehničkom institutu Rensselaer, u New Yorku, te vodeća znanstvenica u nizu pokusa o biofilmu. "Biofilm je zajednica bakterija koja raste na nekoj površini. Najjednostavniji primjer za to su naši zubi ujutro, prije nego što ih operemo; preko njih je narastao biofilm" - kaže Cynthia Collins.

Biofilm na zubima uglavnom nije razlog za brigu, ali biofilmovi nastaju i u bolnicama, te na kateterima, a u tim slučajevima može se raditi o vrlo opasnim bakterijama. Collins i njezini suradnici pripremili su opit koji se odvijao na posljednjoj misiji raketoplana Atlantis, s ciljem proučavanja kako bakterije djeluju u uvjetima mikrogravitacije. To je bio tek jedan od više od dvije tisuće znanastvenih opita koji su provedeni na raketoplanima u tri desetljeća njihove službe.

Sa završetkom ere shuttleova, NASA-ini dužnosnici naglašavaju da se slijedeća faza u znanstvenim istraživanjima u svemiru već odvija, i to na Međunarodnoj svemirskoj postaji. Upravitelj programa postaje Mike Suffredini kaže da je upravo postaja, izgrađena u dijelovima, koje su dopremili raketoplani, najveća ostavština programa space shuttlova: "Sve će to rezultirati istraživanjima od kojih će imati koristi čovječanstvo i naš planet. Stvari koje ćemo naučiti pomoću Međunarodne svemirske postaje danas još ni ne znamo, a u nekim slučajevima ni ne možemo zamisliti."

Ljudi žive i rade na svemirskoj postaji kontinuirano već više od deset godina. NASA predviđa da će se na orbitirajućem laboratoriju odvijati znanstveni eksperimenti još najmanje jedno čitavo desetljeće.