Mario Monti najizgledniji nasljednik Berlusconija

Najizgledniji kandidat za budućeg predsjednika talijanske vlade, 68-godišnji ekonomist Mario Monti, potpuna je suprotnost vatrenom bivšem premijeru Silviju Berlusconiju kojega javnost optužuje da je srozao kredibilitet zemlje, javlja Hina.

Znan i pod nadimkom "kardinal", Monti je na glasu kao sposoban i nezavisan stručnjak koji je tijekom deset godina, od 1994. do 2004., obnašao dužnost europskog povjerenika za tržišno natjecanje. U srijedu ga je predsjednik Giorgio Napolitano imenovao doživotnim senatorom, a riječi hvale na njegov račun nije štedila ni glavna direktorica Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Christine Lagarde.

"Dobro poznajem Marija Montija. Iznimno ga cijenim i poštujem. Mislim da je to čovjek velikih kvaliteta s kojim sam uvijek vodila plodonosne i tople razgovore", kazala je Lagarde.

Vrlo diskretan, njegova pojava najavljuje jedno drugo vrijeme u talijanskoj politici: daleko od sudova i luksuznih vila gdje su paparazzi obično čekali Berlusconija, fotoreporteri i snimatelji Montija su u nedjelju ujutro uhvatili kako izlazi s mise u Rimu.

Rođen je 19. ožujka 1943. u Vareseu, na sjeveru zemlje. Studirao je na uglednom sveučilištu Bocconi u Milanu koje se smatra najboljim ekonomskim fakultetom u Italiji. Školovanje nastavlja u Americi, na Yaleu, gdje je studirao uz nobelovca Jamesa Tobina, oca projekta oporezivanja novčanih transakcija.

Godine 1970. počinje predavati na sveučilištu u Torinu, a 1985. postaje profesor političke ekonomije na Bocconiju, gdje obnaša funkcije direktora Instituta političke ekonomije, rektora i potom 1994. predsjednika.

Iste godine, na prijedlog premijera Silvija Berlusconija postaje europski povjerenik. Tadašnji predsjednik Europske komisije Jacques Santer povjerava mu 1995. područje unutrašnjeg tržišta, financijskih usluga i fiskalnosti carinske unije.

Četiri godine kasnije 1999. lijeva vlada Massima D'Aleme potvrđuje njegovo imenovanje u novoj Europskoj komisiji pod predsjedanjem Romana Prodija gdje biva zadužen za pitanje tržišnog natjecanja. U tom je svojstvu pokrenuo postupak protiv monopola Microsofta, a istraživao je i predloženo spajanje General Electrica i Honewella 2001., što je Europska komisija blokirala. Tada je i stekao reputaciju da je "otporan na pritiske."

Monti je oženjen i otac je dvoje djece i ne vezuje se ni uz kakve skandale. The Economist ga je 2000. u uvodniku naslovljenom "Super Mario" ocijenio kao "jednog od najmoćnijih europskih birokrata". "Djeluje tako autoritativno da ga se ni ćelavost ne usudi izazivati", objavio je taj britanski tjednik, aludirajući na njegovu bujnu sijedu kosu.

Samo nekoliko sati nakon što je u Rimu završila ulična proslava Berlusconijeve ostavke, talijanski predsjednik Napolitano u nedjelju prijepodne počeo je konzultacije o sastavu nove vlade. Očekuje se da će one trajati do otprilike 18 sati, a onda će po najavama Napolitano ponuditi mandat Montiju, koji bi trebao sastaviti tehnokratsku vladu i suočiti se s rješavanjem krize koja je treću najveću ekonomiju eurozone dovela do ruba financijske propasti.

Monti se u subotu već sastao s guverenerom talijanske središnje banke Mariom Draghijem i političarima iz različitih stranaka i počeo se pripremati za sastavljanje vlade i prije nego li je Berlusconi odstupio. Iako još nije službeno imenovan, Monti je dobio potporu glavnih oporbenih skupina i uvjetni pristanak Berlusconijeve vladajuće koalicije, koja je rekla da će ga podržavati sve dok provodi mjere za izlazak iz krize dogovorene između vlade na odlasku i EU-a.

S obzirom na to da su redovni izbori na rasporedu za 18 mjeseci, tehnokratska vlada imat će vremena za provedbu bolnih ekonomskih reforma, pod uvjetom da osigura parlamentarnu većinu za njihovo usvajanje.

S javnim dugom koji iznosi više od 120 posto BDP-a i anemičnim ekonomskim rastom u zadnjoj dekadi, Italija je u srcu dužničke krize eurozone, a prevelika je da je taj blok sam spasi. Italija se približila financijskoj propasti nakon što kamate na njezine državne obveznice premašile 7,6 posto, razinu koja je prisilila Irsku, Portugal i Grčku da traže međunarodne planove spašavanja. No, financijska tržišta dobro su reagirala na najavu Montijeva preuzimanja premijerske dužnosti i kamate na obveznice pale su ispod razine od kritičnih sedam posto.