Louis Tomlinson u Areni Stožice

Godina je 2023. i živimo u svijetu u kojem kada se prosječnu šesnaestogodišnjakinju pita tko su One Direction, odgovor je u većini slučajeva "nemam pojma". No, usprkos tome, iz ljubljanske Arene Stožice su sinoć odjekivale njihove pjesme u novom aranžmanu jedne petine tog popularnost sastava iz 2010-ih Louisa Tomlinsona.

Četvrtak je popodne, pala je prva kiša u Zagrebu i Slavonska je u kaosu. Nakon probijanja kroz gužvu, ostatak puta je relativno miran, ako ne računamo blago titranje od uzbuđenja, jer ovo je prvi put da Tomlinson nastupa u regiji od početka svoje karijere 2010. godine.

Prva predgrupa se zbog gužve propušta, ali taman se stiže na The Lathums, indie rock bend iz Wigana iz okolice Manchestera. I to se na njima vidi i čuje - dečki se drže tradicionalnog brit rock zvuka, ne samo po jakim sjeverno-engleskim naglascima. Snažan i treperav glas frontmena Alexa Moorea dodatno naglašava emociju teksta svake pjesme, a bubnjar Ryan Durrans se ističe kreativnim i strastvenim sviranjem.

A kad se Tomlinson napokon popne na pozornicu, energija se u potpunosti mijenja. Publika je očito istrenirana gledanjem beskonačnih videozapisa s prošlih koncerata i usprkos tome što točno znaju što ih čeka uživaju u svakoj sekundi. Glas prije koncerta moli za korak unazad, da se ništa ne baca na pozornicu, a prije bisa se po parteru raznose čaše vode kako ne bi došlo do incidenta. Očito je da je svima apsolutni prioritet sigurnost i odličan provod, što čini cijelo iskustvo puno ugodnijim.

Tomlinson zrači iskustvom i sigurnošću, što nije čudno s obzirom na ekstremne rasporede koje je prošao u ranim dvadesetima. Ova turneja je potpuni preokret od One Directiona - i sam kaže da je na zadnji album "Faith in the Future" nevjerojatno ponosan, jer je vrlo očito njegov, po njegovom ukusu i po njegovoj volji. To se odražava i na njegovu izvedbu - ležeran je, u komunikaciji s publikom i vidljivo je da mu to što već 13 godina dobiva kontinuiranu potporu puno znači.

Komunikacija s publikom je u najmanju ruku specifična. Kroz ruke i mobitele u parteru dižu se znakovi "Flip me off" i "Tell me to fuck off", a dižu se i srednjaci od publike. Tomlinson ih s osmjehom vraća i ne dopušta da mu se govori prekidaju, ali sve sa zdravom dozom poštovanja i zahvalnosti. Ne troši vrijeme na previše priče pa uspijeva dvadeset i dvije pjesme zgurati u koncert od sat i pol (za usporedbu: njegov bivši kolega Harry Styles u prosjeku pjeva 3 pjesme manje, a koncert produži za pola sata).