Ljudska kost otkriva koliku dozu zračenja je ispustila nuklearna eksplozija u Hirošimi 1945.

Šestog svibnja 1945. SAD je bacio nuklearnu bombu nadimka "Little Boy" na Hirošimu u Japanu, što je rezultiralo trenutnom smrću više od 45 000 ljudi. Danas se vilična kost jedne od žrtava, koja je pronađena oko kilometar i pola od mjesta eksplozije, koristi u istraživanjima kojima se pokušava izmjeriti koliko je radijacije apsorbirala kost, a time i tijelo žrtve.

A rezultati su nevjerojatni: analize pokazuju da je vilična kost apsorbirala dozu od 9.46 greja (grey ili Gy koristi se za mjerenje energije koju neka tvar apsorbira putem zračenja). Oko polovice te doze, 5 Gy, fatalna je za osobu koja je izložena zračenju. Ranija istraživanja pokušavala su spoznati kakve posljedice nuklearna eksplozija ostavlja na ljudski DNK i zdravlje, no ovo je prva studija u kojoj se ljudska kost koristi za mjerenje doze ionizirajućeg zračenja. Osim toga, tehnika koja je pritom korištena, elektronska paramagnetska rezonancija - precizna je metoda koja bi se mogla koristiti za mjerenje doze radijacije pri budućim nuklearnim događajima.

Zbog straha od terorističkih napada, postoji obnovljen interes za razvijanje te vrste metodologije, tvrdi Oswaldo Baffa, jedan od sudionika u istraživanju.

Još 1970. Sérgio Mascarenhas, brazilski znanstvenik, otkrio je da gama i rendgensko zračenje magnetiziraju ljudske kosti, što se naziva paramagnetizam. Kost sadrži mineral hidroksiapatit, a kada je ona ozračena, proizvodi CO2 koji se zamjećuje u hidroksiapatitu. Nastaju slobodni radikali koji se koriste kao markeri doze radijacije u kosti.

Mascarenhas je ovu tehniku namjeravao koristiti za pomaganje arheolozima u datiranju starih kostiju, nakon čega je pozvan da predaje na Harvardu, a put ga je kasnije doveo u Japan, kako bi radio na ostacima žrtava katastrofe u Hirošimi.

Njegovo istraživanje na viličnoj kosti  je rudimentalno, a ograničavala ga je nedovoljna razvijenost tehnologije. No svejedno mu je dozvoljeno da kost ponese sa sobom u Brazil.

Zahvaljujući današnjoj tehnologiji, znanstvenici mogu na kosti odvojiti signal koji dolaze od radijacije i oni koji nisu s njome povezani - što Mascarenhas nije mogao.

Kada je američka vojska ispustila atomsku bombu, ona je eksplodirala oko 580 metara iznad zemlje. Osoba čija se vilična kost proučava u tom je trenutku bila udaljena oko 1.5 kilometra od eksplozije. Kako bi proučavali kost, znanstvenici su odvojili jedan njezin mali dio i na njemu mjerili radijaciju.

Pokazalo se da je doza radijacije u kosti bila približno ista kao i doza pronađena u različitim materijalima pronađenima u Hirošimi - cigli i crijepovima.