Ljubav lopova prema ratovima i revolucijama
Potpuno je opljačkan muzej u Malaviju gdje je od više od tisuću izložaka ostalo samo ono što je "spasiteljima" bilo preteško da odnesu
U nedavnim nemirima u gradu Malaviju, oko 200 kilometara južno od Kaira, napadnuta je i zapaljena tamošnja policijska postaja. Praktično u susjedstvu se nalazio i tamošnji muzej koji je također zahvatila vatra. Ali za razliku od požara u Institut d'Egypte u Kairu 2011. kada su dragovoljci još pokušavali spasiti izuzetnu zbirku spisa i knjiga koje su se našle u plamenu, u Malaviju su "spasitelji" izloške odnijeli u nepoznatom smjeru.
U muzeju se nalazilo oko 1.100 eksponata, dijelom izuzetne važnosti - što u zemlji prebogate prošlosti kao što je Egipat nije osobita rijetkost. Gotovo svi izlošci su nestali i ostali su samo oni koji su bili previše teški da budu odneseni bez strojeva.
Njemački egiptolog Dietrich Raue je zaprepašten - ali se boji i da to neće biti usamljen slučaj. "Mnogi moji kolege u Egiptu ionako ne mogu shvatiti da Egipćani pucaju na Egipćane", objašnjava njemački arheolog i dodaje kako se u krugovima stručnjaka, usprkos svim opasnostima, brzo pročuje što se događa s kulturnim dobrima u Egiptu. Još od 2011. je stanje izuzetno teško i pod krinkom "prosvjeda" je već opljačkano više skladišta umjetnina i arheoloških nalazišta.
Dragocjenosti bez ikakvog nadzora
Na žalost, dok i ljudi ginu, nema osobito mnogo onih koji su spremni štititi nekakvo "kamenje", pa makar ono bilo staro nekoliko tisućljeća. Slično je bilo i nakon invazije u Iraku gdje su opljačkani brojni muzeji i zbirke, a lopovi su čak navalili i na arheološka nalazišta gdje se moglo očekivati da će pronaći još vrijednosti pod zemljom. Obzirom da su lopovi često koristili i teške građevinske strojeve, na taj način je uništeno kud i kamo više eksponata nego što je doista ukradeno.
I tada, a kako primjećuje mreža arheologa, to se događa i u Egiptu, ti izlošci nalaze svoj put na tržište umjetnina koje se prostire po čitavom svijetu. Glavne mušterije za takve izloške tada nisu muzeji i javne zbirke koje ipak žele znati točno podrijetlo drevnog predmeta, nego privatnici koji će biti zadovoljni i s nekakvim krivotvorenim dokazom podrijetla - glavno da je predmet doista star i autentičan.
Novi komentar