Kulturno blago Sirije u opasnosti od ratnih razaranja

Dok svijet pokušava riještiti dilemu treba li se međunarodna zajednica umiješati rat u Siriji kako bi se spriječile daljnje ljudske žrtve, rasprava o materijalnim gubicima nije u središtu pažnje. Ali bogato kulturno nasljedstvo koje se uništava u ovoj zemlji svejedno je važno za cijelo čovječanstvo. Glavna tajnica UNESCO-a Irina Bokova je prošlog tjedna upozorila na ovaj aspekt sukoba u Siriji, ističući kako to ne znači da se time želi umanjiti važnost humanitrane tragedije. Uništavanje kulturnog nasljeđa je "dio humanitrane katastrofe u Siriji" rekla je ona.

Bombe, puške i lopovi

Tri su tipa štete počinjene nad sirijskim kulturnim nasljeđem. Kao prvo, oružani sukobi su oštetili stare gradove i lokacije. Uništene su povijesne građevine, posebno u gradovima kao što su Alepo i Homs. Tradicionalne tržnice (souk) koje su izgorjele prošle godine u Alepu bile su mjesto sastajanja međunarodnih trgovaca u zadnjih 4.000 godina.

Povijesni Alepo je jedan od šest sirijskih mjesta koja se nalaze na popisu UNESCO-ve svjetske baštine. Ostali na popisu su: stari gradovi Damask i Bosra, sela sjeverne Sirije, dvorac iz razdoblja križarskih ratova Crac des Chevaliers i utvrde Qalat Salah El-Din, kao i monumentalne ruševine u oazi Palmyra. Sva su ova mjesta pogođena građanskim ratom i nedovno su upisana na UNESCO-ov popis ugrožene svjetske baštine.

Druga vrsta gubitka događa se zbog krađa po muzejima. Ukradeni su važni antikviteti iz najmanje šest muzeja. Na sreću, 77.000 eksponata koji su bili dio zbirki sirijskih arheoloških muzeja sada je pohranjeno na sigurnim lokacijama.

Nezakonita iskapanja i organizirani kriminal

Treći tip počinjenih šteta su arehološka nalazišta devastirana nezakonitim iskapanjima. Pomoćnik glavne tajnice UNESCO-a za kulturu Francesco Bandarin kaže da je to najgori problem. "Ako uništite minaret džamije Umayyad u Alepu, to je katastrofa. Ali nju će ipak jednog dana biti moguće ponovno izgraditi. Ali kada ljudi jednostavno dolaze i odnose objekte, njih nikad više nećete dobiti natrag", objašnjava on.

"To ne rade seljaci koji žive u tom području, to nije spontana stvar. To je organizirani kriminal s dobro uhodanom linijom zapovijedanja. Tržište za nezakonitu trgovinu kulturnim dobrima je ogromno. I mi smo puno slabiji u odnosu na njih", upozorava Bandarin.

Napori organizacija za zaštitu kulturne baštine, čak i kada naiđu na suradnju vlasti ili pobunjenika u Siriji, ponekad su ograničeni iz tehničkih razloga. Na primjer, zbog stanja u zemlji međunarodne misije ne mogu prebacivati sredstva da bi platili čuvare svojih arheoloških nalazišta. Isto je tako teško stalno nadgledati svih 10.000 arheoloških nalazišta koliko ih ima u cijeloj zemlji.