Koronavirus: što sada rade tajne službe?

Njemački BND i SARS

Krajem 2002., prva pandemija na samom početku 21. stoljeća, izbila je s teškim akutnim respiratornim sindromom (SARS), bliskim rođakom koronavirusa. Iz južne Kine virus se proširio na globalizirani svijet - usmrtivši oko 800 ljudi.

Međutim, vlada i Komunistička partija Kine u početku su sve držali u tajnosti. Kako je sada objavio njemački dnevnik Die Welt, tjednima prije službenih izvještaja, njemačka obavještajna služba za inozemstvo BND, dostavila je informacije o SARS-u i o njegovom širenju saveznoj vladi u Berlinu i njemačkim zdravstvenim vlastima.

Prema informacijama iz sigurnosnih krugova, BND je prisluškivao telefonske razgovore i radio komunikaciju kineske vlade. Njemački agenti su tako došli ne samo do informacija o samoj bolesti, već i o početnoj strategiji kineske vlade za zataškavanje epidemije.

Američke obavještajne agencije i korona

Slično se ponašaju američke obavještajne agencije sada, kada se radi o koronavirusu: novinska agencija Reuters i Yahoo News objavili su da nacionalni direktor obavještajnih agencija SAD-a, koji je odgovoran za svih 17 američkih obavještajnih agencija i koji obavještava Bijelu kuću, prikuplja i analizira aktualne podatke o podrijetlu, razvoju, širenju i kontroli koronavirusa.

Time se ne bavi samo CIA. Sjedinjene Države su jedna od rijetkih zemalja koje imaju agenciju za špijuniranje na području medicine i zdravstva - National Center for Medical Intelligence (NCMI), koja je pod nadležnošću vojne tajne službe DIA (Defense Intelligence Agency).

Da bi prikupile informacije o korona-virusu - naveli su izvori - američke službe koriste širok spektar sredstava. Prosto rečeno, to znači da se relevantne informacije ne traže samo u službenim izvještajima, medijima, na Internetu ili društvenim mrežama. Koriste se svi obavještajni instrumenti, od zračnih i satelitskih snimaka, do informanata, agenata i prisluškivanja.

Naravno, tajna je što špijune posebno zanima. S obzirom na koronavirus, trebalo bi poći od toga da će SAD sve više koristiti kanale svojih tajnih službi, posebno u Kini ili Iranu. Od agenata u kineskom vodstvu ili doušnika u iranskom Ministarstvu zdravstva mogle bi se zatražiti informacije o stvarnom broju zaraženih ili umrlih, nepoznatim kanalima širenja virusa ili strategijama za borbu protiv zaraze.

Kakva je korist od toga?

Špijunaža i tajne službe ne mogu izliječiti koronu, niti je spriječiti, ali onima koji donose odluke mogu pružiti bolje informacije i, u idealnom slučaju, omogućiti im bolje donošenje odluka. Tako se može smanjiti neizvjesnost, širenje bolesti može se bolje razumjeti, a planovi i kapaciteti za provedbu mjera u inozemstvu mogu se bolje procijeniti.

I naravno, radi se i o procjeni i priznavanju političke i ekonomske štete. To se također odnosi na rasprostranjene kampanje dezinformiranja i sve oštrije uzajamno optuživanje za izbijanje pandemije.

Dakle, u i ovoj krizi tajne službe rade upravo ono što uvijek rade: pribavljaju informacije kojima nitko drugi nema pristupa. To se posebno odnosi na zemlje kao što su Kina ili Iran, čijim se službenim informacijama uglavnom ne vjeruje. A zatvaranja granica, zabrane kretanja i karantene koje se trenutno uvode širom svijeta, zatvaraju službene ili otvorene kanale informacija i komunikacija. Tajne obavještajne službe koje dobro funkcioniraju tu mogu pomoći.