Kolumna iz Cannesa

Nakon sjajnog otvaranja festivala, zahvaljujući Pixaru, stvari su se drugi dan vratile u normalu za filmskog maratonca kakav je vaš izvjestitelj. Ove godine se 20 filmova natječe za Zlatnu palmu i ponovno sam odlučio pogledati ama baš sve. Vjerujte, nije lako, pogotovo kad vam cijelu večer u ruke guraju pune čaše besplatnog šampanjca.

Prva dva filma u konkurenciji vrte se oko misterija koje okružuju požudu i ljubomoru. Spring Fever, djelo kineskog producenta Lou Yea, događa se u današnjem gradu Nankin, gdje mlada žena unajmljuje čovjeka za špijuniranje svog ljubanika i otkriva da se on sastaje s drugim muškarcem. Jiang Cheng, koji igra ljubavnika, zapravo je izmučena duša koja po danu radi u uredu, a po noći postaje transseksualac. Destruktivni anđeo? Seksualni predator? Vrlo brzo uništava sve koji se nalaze oko njega.

Sminan kamerom s ramena, Spring Fever sniman je tajno, bez odobrenja kineske vlade. Film je pun sirove seksualnosti, a ujedno i vizualno zapanjujuć. Daje modernu sliku kineske mladeži, daleko od stereotipa koji kineska filmska industrija želi podvaliti svijetu.

Drugi naslov u borbi za Palmu je Fish Tank britanskog producenta Andree Arnold. Ona je česta gošća CAnnesa, već je i dobila nagradu za svoj prošli film Red Road. Sniman u sumornom britanskom susjedstvu, predstavlja Miu, buntovnu tinejdžericu koja se zaljubljuje u zaručnika svoje majke. Možete zamisliti kakve se sve veze razvijaju u ovom zapletu. Mlada glumica Katie Jarvis jedna je od prihvaćenih novih lica na festivalu, iako nije mogla doći osobno jer je upravo rodila.

Ne bi bilo nemoguće da se ipak ukaže u Cannesu sljedećeg tjedna kako bi digla u zrak nagradu za interpretaciju, za koju vjerujem da bi bila vrlo zaslužena ....