Klimatske promjene i kućni ljubimci

Dobrobit životinja je sastavni dio interakcije između ljudi i životinja te je od iznimne važnosti za rehabilitaciju divljih i domaćih životinja. Dobrobit životinja može se procijeniti korištenjem modela pet domena, koji uključuje prehranu, okoliš, fizičko zdravlje, ponašanje i mentalne osobine odgovora životinje na promjenu okoliša.

Glavni razlog zašto sve veći broj pasa pati od alergija je zagrijavanje planeta, smatraju veterinari. Sezona alergija produljena je zbog klimatskih promjena i dramatičnih promjena temperatura. Svaki put kada između hladnoće nastupi novo toplo razdoblje, alergeni ponovno počinju cvjetati.

Istraživanja sugeriraju da toplije vrijeme i povećane koncentracije ugljičnog dioksida produljuju sezonu rasta za spore plijesni i biljke kao što je ambrozija, dok također pogoršavaju onečišćenje zraka. Klimatske promjene utječu na ljude i pse.

Izlaganje prljavštini

Izlaganje štenadi mikroorganizma - putem stvari prljavštine, klica, pa čak i pasa može pomoći u zaštiti dojenčadi od razvoja alergija. Isto vrijedi i za pse. Istraživanja ukazuju na to da psi koji žive u ruralnom okruženju, redovno šetaju vani i imaju kontakt s domaćim životinjama, imaju manju vjerojatnost da će imati alergije na okoliš, dok je atopijski dermatitis - najčešća alergija u pasa - rašireniji u urbanim sredinama, gdje psi provode veću količinu vrijeme u stanovima.

Naša opsjednutost higijenom ima i negativne učinke - zbog toga što psi ne provode više toliko vremena vani, manje su izloženi tvarima koje im mogu pomoći u razvoju obrambenog sustava na alergene.

U borbi s alergijama kod životinja pomaže čak i suživot s drugim životinjama. Čini se su da psi koji žive u kućanstvu s drugim psima i životinjama imaju manju sklonost razviti alergije. No, to ne znači nužno da morate usvojiti još jednog psa - ili pokušati izložiti svog ljubimca većem broju bakterija. Teško je razdvojiti sve genetske i okolišne čimbenike koji pridonose alergijama, upozoravaju istraživači. Jednostavno postoji previše varijacija između pojedinačnih pasa i toliko toga je subjektivno.

Alergeni iz okoliša za kućne ljubimce razlikuju se ovisno o regiji i klimi, ali mnogi se nalaze u tipičnom domu vlasnika kućnog ljubimca-uključujući pelud, perut, plijesni i otopine za čišćenje.

Kućni ljubimci alergični na hranu skloniji su infekcijama kože od kućnih ljubimaca koji nisu alergični na hranu. Alergije na okoliš su u uzlaznom trendu, s povećanjem od 30,7 posto u pasa i 11,5 posto u mačkama u posljednjem desetljeću.

Kožne alergije

Alergijska kožna bolest vjerojatno je najčešća stvar koju vidimo. Životinje s alergijama na okoliš obično su nemoćne: ponekad se češu tako agresivno da im dlaka ispada. Proljeće je posebno teško vrijeme. Veterinari upozoravaju da su godišnja doba kada bukte ljudske alergije također i razdoblja kada i naše ljubimce muče alergije.

Postoji snažna genetska komponenta atopijskog dermatitisa, najčešćeg oblika alergijskih reakcija u kućnih ljubimaca. Određene pasmine su im više sklone, uključujući njemačke ovčare, labradore retrivere, francuske buldoge, engleske buldoge, zapadnoškotske terijere, shi tzuove, pitbullove, mopseve i boksere.

Alergije izgledaju drugačije kod različitih pasmina. Njemački ovčari, na primjer, imaju tendenciju da dobiju kraste oko usana, dok se kod labradora razvijaju kvrge između nožnih prstiju.

Alergije na okoliš obično se prvi put pojave kada je životinja stara od šest mjeseci do tri godine, iako postoje odstupanja. Alergije su rezultat disfunkcije kožne barijere ili oštećenog vanjskog sloja oštećenog upalom. Alergeni koji se prenose zrakom - poput peludi s trave ili drveća - vjerojatno se apsorbiraju kroz kožu pasa. To dovodi do simptoma kao što je pretjerani svrbež, što može potaknuti pse da neprestano ližu ili žvaču svoje noge ili trljaju svoje lice.

U nekim se slučajevima atopijski dermatitis očituje kao česte infekcije kože i uha, a ne kao svrbež; posebno nesretna skupina pasa doživljava sve gore navedeno.

Ako se vaš pas odjednom počne češati puno više nego inače, odvedite ga veterinaru. Ovisno o ozbiljnosti situacije, vaš vas veterinar može uputiti stručnjaku, ali mnoge slučajeve može riješiti vaš redovni veterinar.