Ken Loach je nevjerojatan trener

Eric Cantona, legenda francuske nogometne reprezentacije i Manchester Uniteda, duša je tijelo filma Lookin for Eric, novog uratka Kena Loacha u borbi za Zlatnu palmu.

Metro: Film je zasnovan na vašoj ideji koju ste predstavili Ken Loachu. Da li ste time na neki način željeli odati priznanje navijačima Manchester Uniteda koji su vas bezrezervno podržavali tijekom karijere?

Cantona: Bilo je i elemenata toga. Nisam htio napraviti film koji bi se vrtio oko mog odnosa s navijačima, nego sam želio fokus na život navijača. Nogomet i moj karakter samo su preduvjeti koji pomažu oblikovati priču. Počeo sam s natuknicama na dvije stranice koje sam pokazao producentima, Pascalu Caucheteuxu i Vincentu Maravalu, za koje sam mislio da imaju stil koji bi odgovarao ovom filmu.

Kad smo došli do odabira redatelja, prva osoba na koju sam pomislio bio je Ken Loach. Kako je sjajan redatelj, a mi smo vjerovali da Englez koji obožava nogomet može samo dati još bolju sliku strasti koja je vidljiva na stadionima u Engleskoj, poveo sam se za starom izrekom da ako već sanjaš, sanjaj veliko. Sastali smo se s Kenom i njegovim scenaristom Paulom Lavertyjem i dogovorili se za razvoj moje originalne ideje.

Metro: Jeste li očekivali da ćete dobiti i ulogu u filmu?

Cantona: Pa ne baš. Imao sam, doduše, prednost jer se već dvanaest godina bavim glumom, pa smo tako mogli i koristiti arhivske snimke, nešto što bi bilo nemoguće u slučaju da glumac nije nogometaš.

Metro: Tijekom cijelog filma jasno se osjeća da se poigravate sa slikom nogometa i svojim imidžem koji ste stvorili tijekom igranja za Manchester

Cantona: Ne, nisam htio od sebe napraviti ikonu, samo sam glumio sebe. Uvijek sam imao čvrst stav da najbolje uloge koje možete imati jesu one u kojima ćete biti iskreni prema samom sebi ... Slika koju o sebi gradi poštar Eric Bishop vrlo je slična mojoj vlastitoj, i on je koristi za komunikaciju sa samim sobom, pronalazi odgovore, nalazi svoj put i hrabrost da sebe promotri kritički.

Metro: Taj lik voli povjerenje kojim vi isijavate. Jeste li stvarno toliko sigurni u sebe na igralištu?

Cantona: Bio sam uvijek kada sam bio dobar na treningu. Uvijek sam naporno vježbao i pitao se zašto nisam uspio postići taj treći gol ili zašto sam promašio ključno dodavanje. Nije lako živjeti na taj način, jer to vas može pretvoriti u jako nezadovoljnu osobu. Isti pristup imam i prema filmovima. Kada dođem na snimanje, spreman sam za svoju ulogu, razgovaram s redateljem i pitam ga dovoljno pitanja da se mogu opustiti.

Metro: Kakav je trener Ken Loach?

Cantona: Odličan. Kad gledate njegove filmove i obratite pažnju na likove, dobivate dojam da gledate dokumentarac koji je sniman dok ti likovi žive normalnim životom. Ono što me najviše impresioniralo kod tog čovjeka je njegova iskrenost i dosljednost da ne padne u zamku opuštanja. Opasnost kod ljudi njegove reputacije je da završe delegirajući radne zadatke drugima. S druge strane, dok je na snimanju, Ken živi s ekipom, jede s njima ....

Metro: Je li ovaj film vaše najbolje filmsko iskustvo do sada?

Cantona: Jest, jer je ovo prvi put da sam začetnik projekta. Sviđalo mi se kad su mi nudili uloge, no rad iza kamere je meni osobno puno zanimljiviji, ispunjava me praćenje projekta od početka do kraja. Ovom je projektu trebalo četiri godine da se završi, a trenutno radim na razvoju još dva projekta.

Metro: Hoćemo li vas uskoro vidjeti na nogometnom terenu, osim u nogometu na plaži?

Cantona: Ne baš. Ako se ikada i vratim, kao trener za par godina, napravit ću to jedino ako budem u mogućnosti revolucionarno promijeniti nogomet. Što se tiče filmske industrije, moj će rad ovisiti o mojim novim idejama. To su moji uvjeti.