Kako zapravo razmišljaju inteligentni ljudi?

Inteligentni ljudi razlikuju se od drugih na više načina, a naročito po tome što nek stvari rade drugačije, što je posljedica činjenice da je inteligencija povezana s regijom iz koje dolazite, a povećava se smanjenom interakcijom između ljudi. 

Istraživači sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu predstavili su razmišljanje kako funkcioniraju mozgovi inteligentnih ljudi. Kirsten Hilger, Christian Fiebach i Ulrike Basten - svi iz Sveučilišta Goethe u Frankfurtu, s odjela za psihologiju - pokazali su da postoje ključne razlike u obrascima aktivacije mozga koje razdvajaju inteligentne ljude.

Na tu temu je objavljen članak koji piše o frontalnim i parientalnim dijelovima mozga koji su aktivniji kod osoba s visokim stupnjem inteligencije. Prednji režanj mozga i prednji cingularni korteks aktivnije rade u određenim zemljama svijeta te su tamo ljudi inteligentniji. 

Istodobno, istraživači su istaknuli da je visoki IQ također povezan sa smanjenom povezivosti u temporoparietalnom spoju, gdje se, kao što i ime sugerira, povezuju vremenski i parietalni režnjevi.

"Različito topološko ugrađivanje tih područja u mrežu mozga moglo bi olakšati pametnijim osobama razlikovanje važnih i irelevantnih informacija - što bi bilo korisno za mnoge kognitivne izazove", predlaže Basten.

Zainteresirani tim otkrićem, Hilger i njegovi kolege krenuli su dalje, postavljajući istraživanje kako obrasci aktivacije i integracije u mozgu koreliraju s višom razinom inteligencije.

U svojoj novoj studiji - čiji su rezultati nedavno objavljeni u časopisu Scientific Reports- istraživači su primijetili da pametniji ljudi imaju povećanu povezanost između nekih područja mozga, a interakcija je zamagljena između ostalih područja. 

Različiti obrasci povezivanja modula mozga

Tim je analizirao skeniranje mozga kod 309 sudionika (110 muškaraca i 199 žena), od kojih su svi bili u dobi od 18 do 60 godina. Njihovi bodovi na Kvocijentu za inteligenciju procjenjivani su Wechslerovom skalom inteligencije.

Hilger i njegovi kolege svoje istraživanje temelje na pojmu da je ljudski mozak "podijeljen" u module, gdje regije međusobno komuniciraju "preferirano", tako da neka područja intenzivnije komuniciraju s drugima. Basten to objašnjava analogijom društvenim mrežama.

"Ovo je slično društvenoj mreži koja se sastoji od više podmreža (npr. obitelj ili krug prijatelja)". Unutar tih podmreža ili modula, članovi jedne obitelji snažnije su međusobno povezani unutar obitelji nego s ljudima iz drugih obitelji ili krugova prijatelja".

"Naš je mozak funkcionalno organiziran na vrlo sličan način", objašnjava Basten. "Postoje podmreže područja mozga - modula - koje su međusobno snažno povezane dok druge imaju slabije veze s područjima mozga od drugih modula."

U novoj studiji, istraživači su otkrili da osobe s višim IQ imaju jaču povezanost između određenih regija mozga. Specifičnije, autori su primijetili da su klasteri mrežnih čvorova u frontalnom i parijetalnom korteksu, te u kortikalnim i subkortikalnim područjima bili snažnije međusobno povezani i intenzivnije aktivni.

Istodobno, tim je primijetio da su određene regije mozga - poput vrhunskog prednjeg gyrus temporoparietalnog spoja - "odvojene", što znači da manje komuniciraju s drugim područjima mozga. 

To može ukazivati ​​na to da modul inteligencije i interkonektivnosti mozga u inteligentnijim ljudima potiče odbacivanje nebitnih ili zbunjujućih informacija.

"Pretpostavljamo da mrežna svojstva koja smo pronašli u inteligentnijim osobama pomažu da se mentalno usredotočimo i ignoriramo ili suzbijemo irelevantne, potencijalno zbunjujuće ulaze", kaže Basten.

Međutim, istraživači napominju da je teško reći gdje je uzročnost u tim nalazima. Može biti, da ljudi s višim IQ-om prirodno razmišljaju drugačije, no možda i da su ti obrasci povezanosti uzrokovani angažiranjem u stalno zahtjevnom intelektualnom radu. Ovo je zagonetka koja se treba riješiti budućim istraživanjima.

"Moguće je da bi zbog svojih bioloških predispozicija neki pojedinci razvili mrežemozga koje pomažu inteligentnim ponašanjima ili izazovnim kognitivnim zadacima, no jednako je vjerojatno da česta upotreba mozga za zadaće s kognitivnim izazovimamože pozitivno utjecati na razvoj mreža u mozgu. "

"S obzirom na ono što trenutačno znamo o inteligenciji, vjerojatno se radi o  međudjelovanju oba procesa", objašnjavaUlrike Basten