Kako se dodirnuti tijekom korone?

New Scientist je istražio kakve su mogućnosti, postoji li nekakva kombinacija mjera predostrožnosti za ljudskim zagrljajem unatoč pandemiji koja je u samo nekoliko mjeseci ove godine koštala života 843 tisuće ljudi, od toga najviše u SAD-u.

Tiffany Field sa Sveučilišta u Miamiju pronašla je istraživanjem iz MRA da je samo 33 posto ispitanih koji su u nekoj vezi, izjavilo da su se „puno grlili s partnerom/ partnericom", a da ih je čak 37 posto reklo da tijekom lockdowna dodira nisu uopće imali.

Zajedničko svima kojima je bio uskraćen ljudski dodir, bilo je to što su natprosječno patili od tjeskobe, depresije, stresa, nesanice i PTSP-a.

Jedno drugo istraživanje, što ga je objavio časopis Cold Spring Harbor Laboratoryja Sveučilišta Yale, provedeno među odraslim Amerikancima, utvrdilo je da su oni koji su tijekom najstrožih mjera lockdowna održavali kontakte, grlili se s obitelji ili prijateljima, 26 posto rjeđe obolijevali od depresije.

„Uočili smo velike mentalne koristi od kontakata koji su uključivali dodir, što se podudara s onima koje imamo od bliskog dodirivanja, poput usporenog rada srca, povišenih razina oksitocina i nižih razina kortizola", kazala je suatorica istraživanja Molly Rosenberg za NS.

NS je stoga zanimalo je li moguće na epidemiološki relativno siguran način nadoknaditi „taktilnu deprivaciju", odnosno „glad za zagrljajem" kod ljudi tijekom izolacije poput ove. Rosenberg je istaknula da održavanje razmaka i suzdržavanje od kontakata silom prilika mora ostati prioritet.

No, kako održavanje razmaka daleko od toga da je jedini faktor odgovornog i sigurnog ponašanja u epidemiji, New Scientist je izdvojio mišljenja dvoje znanstvenika koji smatraju da bi bilo izvedivo i zagrliti se koliko je čovjeku neophodno, a da se pritom ne izlažemo opasnosti.

„Kako je većina zagrljala tek kratki susret, a kratko vrijeme ovdje je baš ključan trenutak", odgovorila je Linsey Marr s Virgina Techa, „smatram da postoje načini za smanjiti rizik do onoga što bi, barem za mene, bila prihvatljiva razina."

Rekla je da je sljedeće na što se nastrože mora paziti, izbjegavanje kontakta lice uz lice.

Očito sve pod uvjetom da je riječ o osobama koje žive nerizično ili nisu u rizičnim skupinama, a apsolutno da nisu epidemiološki sumnjive ili zaražene, Marr je predložila pokrivala za lice, odnosno maske, te okretanje lica na suprotne strane pri zagrljaju.

Ona je svjesna koliko nužnosti čovjeka za bliskosti, toliko i jednog drugog problema: „To nije spontani čin; morate ga isplanirati i pitati za pristanak", kazala je.

Margaret Hosie sa Sveučilišta u Glasgow istaknula je da se i prije i poslije ne smije zaboraviti prati ruke, kao uostalom tijekom svakog kretanja među ljudima tijekom svake epidemije, a posebno ove.

David Heymann, znanstvenik s London School of Hygene & Tropical Medicine, rekao je da, doduše, zagrljaj definitivno nije bez ikakvih rizika, da nikako ne bi smjeli postati rutinski dok traje pandemija, a da nema govora da bi im smjeli pribjegavati oboljeli, oni sa simptomima ili oni iz rizičnih skupina. Ipak:

„Smatram da smo u fazi pandemije u kojoj bismo trebali biti sposobni procijeniti rizik na osnovi onoga što znamo o virusu i obrascima prenošenja, te se onda ponašati u skladu s time."