Kako se depresija očituje u govoru

Depresija je ozbiljan problem koji zahvaća našu interakciju s drugima, a ne ogleda se samo u načinu ponačanja, već i u govoru i pisanju.

Dugo se pokušavala pronaći povezanost između depresije i jezika, a tehnologija je napokon uspjela pomoći u tome. U časopisu Clinical Psychological Science, opisan je niz riječi koje pomažu u točnom predviđanju depresije kod pojedinaca.

Kompjuterske analize tekstova omogućavaju procesiranje velikog broja podataka u malo vremena što pomaže u zamjećivanju onoga šte se dosad previđalo, u predviđanju postotaka riječi i leksičke različitosti, gramatičkih struktura i mnogih drugih varijabli.

Osobi eseji i dnevnički zapisi koje su ljudi koji pate od depresije predalji na analizu puno su pomogli.

Jezik se dijeli na dvije komponente: na sadržaj i stil. Sadržaj je ono što osoba želi reći svojom izjavom. U ljudi koji pate od depresije, u velikim se mjerama čuju izrazi koji opisuju negativne emocije, pogotovo negativni pridjevi i prolozi, poput "usamljen", "tužan" ili "jadan".

Zanimljive su i zamjenice. Kod depresivnih ljudi pojavljuju se "ja", "mene", "meni", i puno manje njih koji označavaju drugu ili treću osobu i jednine i možine. To ukazuje na to da su depresivni ljudi većinom usredotočeni na sebe i manje se povezuju s drugima. Čak se smatra da su zamjenice bolji pokazatelji depresije, nego riječi negativnog značenja.

Međutim, postavlja se još neizgovoreno pitanje: jesu li depresivni ljudi usredotočeniji na sebe jer pate od depresije ili pate od depresije jer su usredotočeni na sebe?

Stil označava način na koji se izražavamo. Riječi koje označavaju neku vrstu apsolutnih vrijednosti, poput "uvijek", "nikad" i "potpuno", još su bolji pokazivači od zamjenica i negativno obojenih riječi.

Predviđa se da ljudi koji pate od depresije imaju crno-bijeli pogled na svijet, a to se manifestira u njihovom izražavanju. 

Podaci za istraživanje depresije pronađeni su na forumima na kojima osobe koje su preboljele depresiju pišu poticajne postove za one koji se bore s problemom. Čak je i kod takvih osoba zamijećen postotak riječi koje upućuje na to da bi se simptomi jednom mogli vratiti. Tendencija prema razmišljanju u krajnostima ponovno bi mogla uzrokovati epizode depresije.

Razumijevanje jezika depresije može ukazati na načine na koje razmišljaju ljudi koji pate od tog problema. Prema načinu izražavanja može se predvidjeti ozbiljnost nečije boljesti, što može pridonijeti lakšem odabiru terapije.